Zamjenik lidera Hezbolaha Šeik Naim Kasem je, s druge strane, za "Al Džaziru" rekao da ta organizacija ne želi rat, ali da je "spremna da se bori ako joj on bude nametnut". Kasem je dodao i da se libanski front neće zatvoriti dokle god traju borbe u Pojasu Gaze.

 

Libanska šiitska militantna grupa Hezbolah sprovodi raketne udare na sjever Izraela od izbijanja rata u Pojasu Gaze 7. oktobra prošle godine, na šta je Izrael odgovorio istom mjerom, ali je taj sukob do sada ostao "ograničen" i nije eskalirao u otvoreni rat.

 

Lider Hezbolaha Hasan Nasralah prošle nedjelje je izjavio da udari te organizacije "imaju posljedice po Izrael", kao i da će njihova borba "odrediti budućnost Palestine, Libana i čitavog regiona".

Peović: Netanjahuu treba eskalacija sukoba sa Hezbolahom kako bi ostao na vlasti

Do eskalacije sukoba Izraela i Hezbolaha dolazi zato što IDF nije uspjeo da uspostavi kontrolu nad Pojasom Gaze, smatra Srboljub Peović sa Instituta za evropske studije. "Vjerujem da Izrael pokušava da taj neuspijeh i trzavice unutar vlade nadomesti uspehom na severnom frontu. Mogućnost da primirje u Gazi završi vanrednu situaciju predstavlja opasnost po Netanjahua, zato što bi to moglo da dovede do vanrednih izbora i pada vlade", naglašava on za RT Balkan. Američki plan primirja u Gazi, koji je nedavno iznjeo predsjednik te zemlje Džozef Bajden, nije naišao na oduševljene u Izraelu, a desno orijentisani ministri u Netanjahuovoj vladi su najavili da će napustiti vladajuću koaliciju ako on bude prihvaćen. Peović ukazuje da problem za Izrael predstavlja i činjenica da je oko 100.000 ljudi u toj zemlji i dalje raseljeno zbog nestabilnosti na sjevernoj granici, ali da je približno isti broj raseljenih i na jugu Libana.

Izraelske operacije u Libanu: Duga istorija (ne)uspjeha

Ukoliko izraelske snage budu započele kopnene operacije u južnom Libanu, to će biti treći put da jevrejska država interveniše na teritoriji svog sjevernog susjeda.

Prvi put je to učinila 1982, kada su izraelske snage intervenisale u Građanskom ratu u Libanu kako bi neutralisale opasnost od Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Jasera Arafata, koja je u tom periodu bila stacionirana u Bejrutu.

Izraelske trupe su predvođene budućim premijerom Arijelom Šaronom i zajedno sa hrišćanskim milicijama opsele su Bejrut, koji je pao krajem avgusta iste godine. PLO je bio primoran da napusti Liban, što je u Izraelu protumačeno kao pobjeda, dok je veći dio grada razoren.

Međutim, hrišćanske snage su neposredno nakon pada Bejruta izvršile masakre nad palestinskim civilima u naselju Sabra i izbegličkom kampu Šatila, za koje su dve odvojene komisije – jedna međunarodna, druga izraelska – utvrdile da i IDF i Šaron snose odgovornost.

Operacije u Libanu nisu okončane padom Bejruta – naprotiv, izraelska okupacija juga te zemlje je trajala punih 18 godina, do konačnog povlačenja 2000.

U tom periodu dolazi do formiranja većeg broja antiizarelskih pokreta u južnom Libanu od kojih će jedna početkom 21. veka postati najveća pretnja po izraelsku bezbjednost. Riječ je, naravno, o Hezbolahu.

Drugi rat u Libanu izbio je u julu 2006. godine. Okidač tog sukoba bio je upad boraca Hezbolaha na teritoriju sjevernog Izraela, tokom kog su ubijena tri izraelska vojnika, dok su dvojica kidnapovana.

Izrael je na tu provokaciju odgovorio novim napadom na jug Libana, koji je trajao oko mjesec i po dana i tokom kog je poginulo oko 120 izraelskih vojnika i između 250 i 600 pripadnika Hezbolaha.

Iako je rat pratilo značajno uništenje, uključujući i pogibiju preko 1.000 civila, stručnjaci se uglavnom slažu da Izrael nije ispunio svoje ciljeve – Hezbolah ne samo da nije uništen, već je u godinama nakon sukoba dodatno ojačao.

Američki Institut za izučavanje sukoba je 2009. objavio da je Hezbolah "jedini arapski ili muslimanski entitet koji se uspiješno sukobio sa Izraelcima u borbi", dok je Američki preduzetnički institut tu organizaciju opisao kao "dobro obučenu, dobro naoružanu, visoko motivisanu i izuzetno razvijenu ratnu mašinu".

Hezbolah je svojevremeno "pohvalio" i član izraelskog ratnog kabineta Beni Ganc. On je 2014, tada u svojstvu načelnika generalštaba, izjavio da je "Hezbolah sada jači od bilo koje arapske armije".