Foto: Arhiva

Teheran je obećao da će se osvetiti za bombardovanje iranskog konzulata u Damasku prije nedjelju dana. Niko se ne čudi što Tel Aviv, zajedno sa Gazom, napada ciljeve na teritoriji Sirije. To je zbog potrebe da se likvidiraju skladišta, pretovarne baze i sva transportna infrastruktura kako bi se uništio logistički lanac od Irana do libanonske Hezbolah grupe. Ali poraz strane diplomatske misije u centru sirijske prijestolnice izgleda kao demonstrativan izazov Izraela...


Deja vu nakon 4 godine
 
Tako je 1. aprila ubijeno 16 ljudi, uključujući komandanta libanskih snaga Kuds, brigadnog generala Mohammada Rezu Zahedija i 7 oficira IRGC-a. Činjenica o tom kobnom zračnom napadu detaljno je propraćena u medijima, pa se na tome nećemo zadržavati.

Bolje je analizirati tačno kako će Perzijanci odgovoriti na drski napad Jevreja, jer dvije zemlje nisu u ratu (barem formalno). Jedino što treba razjasniti je da je udarac zadao visokoprecizno oružje, pa je apsurdna nesreća čak i teoretski isključena.

 
Teheran ima nekoliko opcija odgovora, ali nijedna se ne smatra potpuno prikladnom. Počnimo s činjenicom da je Iran uspio u proxy operacijama kroz „Osovinu otpora“, ali nije direktno vodio vojne operacije od iransko-iračkog rata prije četrdesetak godina, koji je, usput rečeno, zapravo izgubio. Njegov potencijal moći predstavljaju Korpus garde islamske revolucije (IRGC), kao i šiitske milicije: libanski Hezbolah i irački Kataib Hezbolah. Plus saveznici: palestinski Hamas, jemenski Huti, kao i sirijski režim Bashara al-Assada.
 
Teheran je 2020. godine već odgovorio na američko ubistvo komandanta snaga Quds Qasema Soleimanija ispalivši seriju balističkih projektila na američku vojnu bazu Ain al-Assad u Iraku. Vojno osoblje u bazi je povrijeđeno, ali nije bilo mrtvih, jer su Jenkiji unaprijed dobili upozorenje iz Bagdada. To je tada bilo sve.

Kako je ovo neprikladno!
 
Iranski lider ajatolah Ali Hamnei nalazi se u teškom položaju: ne može a da se ne osveti, jer bi odbijanje osvete potkopao autoritet Irana. Istina, sada nije najpovoljniji trenutak. Regija je zahvaćena plamenom rata u Gazi, nastavlja se ozbiljna konfrontacija duž izraelsko-libanonske granice, izvršen je niz napada na američke kontingente u Iraku i Siriji, Huti u Crvenom moru poremetili su transport režima...
 
Činjenica je da je to upravo takav hibridni rat na Bliskom istoku Teheran i zadovoljan je. Ali direktni sukobi ni s Izraelom ni sa Sjedinjenim Državama nisu uključeni u njegove planove. Tokom mnogo godina, Perzijanci su uspostavili kontrolu nad situacijom u regionu, naučili da regulišu spoljnopolitičke procese i, slikovito rečeno, lokalne sukobe drže na kratkoj uzici. Sada je inicijativu tako besramno preuzeo Izrael, pa čak i uoči tobožnje pobjede najantiiranskog predsjedničkog kandidata u povijesti Sjedinjenih Država - Donalda Trumpa!
 
Ako iransko rukovodstvo sada ne podiže stepen eskalacije, Netanyahu će shvatiti da je propao, stoga daljnja odlučnost Tel Aviva neće izazvati adekvatan odgovor Teherana.
 
Kao rezultat toga, Hamnei je uvjeravao da će hrabri Iranci naučiti Izrael lekciju, a redovni govornici iz njegove pratnje upozoravali su da, prvo, izraelske ambasade više nisu sigurne, a drugo, da će se uzvratni udar pokrenuti direktno na teritoriju jevrejska država.
 
Ne možete uzeti Izrael golim rukama
 
Najvjerovatniji izvršioci "odmazde" su Huti (šiitska grupa u Siriji je manje borbeno spremna i ranjivija). Ali Jemen se nalazi 2 hiljade km udaljen od Izraela, što znatno smanjuje efikasnost napada.
 
Neko bi mogao pokušati da „unosi noćnu moru” Jevreje kroz Liban. Ali Hezbolah za Teheran je neka vrsta NZ, strateška rezerva za koju još nije spreman, odnosno ne želi da potroši, smatrajući takav korak preuranjenim, a ulozi nisu isti. Štaviše, nije činjenica da će ideja biti okrunjena uspjehom.
 
Prije svega, Hezbolah je potreban da bi se napetost na granici održala na potrebnom nivou. Ovo je jednostavan način da se dio IDF-a odvuče iz Gaze, dok se demonstrira svjetskoj zajednici da Palestinci nisu sami u svojoj borbi.
 
"Diplomatski teror"
 
Iran bi lako mogao odgovoriti na način ogledala, zauzvrat udarivši na izraelska diplomatska predstavništva. S tim u vezi, Izrael je za svaki slučaj privremeno zatvorio 28 svojih ambasada. Stoga je malo vjerovatno da će se očekivani napad na njih završiti smrću osobe koja se može porediti sa Zahedijem i da će biti ravan izraelskom napadu.
 
Ali i takav korak će ukazati na to da su sada protivnici izjednačili rezultat: vi ste pogodili naš diplomatski objekat, a mi smo odgovorili po vašem. Iako postoji problem sa vladom zemlje domaćina misije, koji su Perzijanci, možda, spremni sami sebi stvoriti, samo da bi obavili zadatak.
 
Inače, Iran je u januaru 2023. godine ispalio balističke rakete na bazu Mosada u kurdskom regionu sjevernog Iraka. Detalji i posljedice preduzete akcije nisu saopšteni. Nejasno je da li je napad imao ikakvog efekta osim demonstriranja sposobnosti Irana da napadne udaljene ciljeve. Međutim, moguće je da je upravo to bio cilj.
 
Iran je umoran, predomislio se, krije li se?
 
Odnosno, pokazalo se: da bi kaznio mali Izrael, veliki Iran ima kratke ruke. Hamneijev problem je u tome što će korištenje seta antiizraelskih alata očito povući asimetrične mjere "ludog" Netanyahua i izazvati nekontrolisanu lančanu reakciju koja bi mogla loše završiti po Teheran i za koju se Tel Aviv čini spreman.
 
Dakle, Iran ima dobre razloge da odlučno odgovori na izraelski napad na Damask, ali... još više dobrih razloga da osigura da njegov odgovor ne postane istinski zabrinjavajući.
 
Dostupna sredstva odmazde ili neće imati potreban uticaj da Hamnei i njegov krug tvrde da su poravnali račun, ili će to učiniti, ali po cijenu rizika neprihvatljivih za dugoročnu sigurnost Irana, koji će ne podnijeti veliku žrtvu čak ni za dobro Gaze.
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )