Ali, kad izuzmemo naprednu nauku koja stoji iza pronalaženja dobitne formule, šta je s logistikom davanja vakcine sedam milijardi ljudi širom svijeta?

U Velikoj Britaniji srce i duša te inicijative nalaze se u Naučnom kampusu Harvel u bivšoj bazi Kraljevskih vazduhoplovnih snaga (RAF) u Oksfordširu. Tu će se nalaziti britanski Centar za proizvodnju i inovaciju vakcine (VMIC), do čijeg je nastanka doveo kovid-19.

"Uspjeli smo da presiječemo rok na pola. Dok radimo kao da će sve biti spremno do kraja 2022. godine, mi se sada zapravo nadamo da će sve biti u funkciji već 2021. godine", objašnjava Metju Dukars, generalni direktor VMIC-a. Ističe da je od kritične važnosti, ne samo za zemlju već i globalno, biti u mogućnosti da se proizvedu ovi tipovi vakcina brzo i efikasno.

"Da vam to uporedim - to je kao kad pečete kolač kod kuće. Možete da provedete sate i sate spremajući savršen kolač, ali onda poslije morate da izađete i spremite još 70 miliona kolača i svi moraju da budu savršeni, tako da je to jedan popriličan veliki izazov", objašnjava on.

Kad se sve sabere i oduzme, čovječanstvo će morati da izradi milijarde doza nekoliko tipova vakcina protiv kovida-19. One će sve morati da budu proizvedene, podijeljene i date širom planete.

Međunarodni savez za vakcine "Gavi" poziva zemlje da već sada počnu da razmišljaju o distribuciji vakcina. Međutim, nije lako obezbijediti međunarodnu saradnju, zato što mnoge bogate zemlje već sklapaju bilateralne sporazume s kompanijama za proizvodnju lijekova kako bi osigurale da mogu da obezbijede dovoljno zaliha, ukoliko magična formula bude otkrivena.

Uz osiguravanje da će zemlje u razvoju imati pristup pravim vakcinama, Set Berkli, generalni direktor "Gavija", ističe da sve zemlje moraju da počnu da razmišljaju o ovome u globalnom smislu.

Berkli mora da razmišlja i o prozaičnim aspektima davanja vakcina, uključujući i to da li na svijetu ima ili nema dovoljno staklenih bočica, jer postoje izvještaji o potencijalnom "uskom grlu" u proizvodnji medicinskog stakla.

"Zabrinuli smo se zbog toga", priznaje Berkli i dodaje su se unaprijed organizovali i kupili dovoljno bočica za dvije milijarde doza.

Ako su staklene bočice potencijalni problem, isto važi i za frižidere, budući da većina vakcina mora da se drži na niskim temperaturama.

Profesor Tobi Piters, ekspert za logistiku hladnih lanaca na Univerzitetu u Birmingemu, kaže da se ne radi samo o frižideru za vakcine, već i o svim drugim dijelovima: paletama za transport u avionima; vozilima koja ih prevoze do lokalnih radnji, a potom i o motorima i ljudima koji ih raznose direktno do lokalnih zajednica.

"Sve to mora da funkcioniše besprijekorno", naglašava on.

Da bi se olakšala organizacija davanja vakcina, zemlje će morati da odrede ko će imati prioritet među stanovništvom.

"Kome je potrebna ova vakcina? Koje su grupe najrizičnije? Ko ima najviši prioritet? Jer, prilično smo sigurni da će se prvobitne zalihe vakcine brzo potrošiti, tako da će morati da se donesu neke teške odluke", smatra doktor Čarli Veler, šef za vakcinaciju pri britanskom Velkam Trastu.

Čak će i sam proces vakcinacije biti nezgodan.

Velika Britanija, na primjer, razmatra model koji se oslanja na njenu mrežu glasačkih mjesta kako bi se vakcinisalo cijelo stanovništvo. Međutim, za siromašnije zemlje to predstavlja još veći problem.