Foto: cafe.ba
Prije nego što je svijet zahvatila pandemija virusa korona, glavna tema na Balkanu bila je priča o odlasku u NJemačku. Sigurno je da poslije korone više ništa neće biti isto, ali ni ranije u toj čuvenoj NJemačkoj nije sve bilo kao u bajci. O tome najbolje svjedoči jedna ispovijest gastarbajtera iz Srbije.
Naime, Jedan internet korisnik iz Srbije koji godinama živi u NJemačkoj, otkrio je kako zapravo izgleda realnost i satnica kada ste zaposleni u nekoj njemačkoj fabrici.
– Sa nepunih 20 godina otišao sam kod roditelja u NJemačku. Po tadašnjem zakonu maloljetan, a služio sam vojsku. Punoljetstvo je bilo sa 21 godinu. Za par mjeseci sredim sve papire, i pronađem posao iz oglasa. Do tada sam malo radio na crno. Teško mi je bilo ustati u 4.30 sati, ali sam se navikao. Radi se od 6.00 sati – prepričava radnik.
Napominje da ako se na posao dođe u 5.50 sati već je kasno.
– Ne stigneš ništa, presvlačenje, kafa itd. U 06.01 već se mašine čuju kao da je 10.00 sati. Od 8.55 do 9.00 sati peru se ruke, a od 9.00 do 9.10 je doručak. Vrijeme za doručak pada na teret poslodavca. U 11.55 sati peru se ruke. Od 12.00 do 12.30 sati je ručak. Tih pola sata odrađujemo. U toku rada nekada nema vremena niti vodu popiti, a ako želiš u toalet zovneš brigadira da te zamijeni (nije ograničeno koliko puta).
Ko se na takvu i sličnu disciplinu ne želi navići, neka ostane u svojoj domovini, poručuje ovaj mladić..
– Uslovi rada su odlični, ista temperatura i ljeti i zimi. Prekovremeni rad se plaća i par dana prije se najavi i nije obvezan, samo ono iz ugovora. Kad se radi, radi se, a kad odeš kući niko te u vezi posla ne uznemirava.
Činjenice i život pokazuju da su Srbi u NJemačkoj pronašli svoje mjesto u industrijski moćnim pokrajinama – Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Bavarskoj, Baden-Virtembergu, Hesenu, Berlinu, Hamburgu.
Poznato je i da Srbi važe za dobro integrisane građane NJemačke. NJihova đeca redovno idu u školu, ne žive od socijalne pomoći, svako dijete prima đečiji dodatak od 300 evra mjesečno. Svoju egzistenciju temelje na radu i to najčešće u manjim firmama u oblasti ugostiteljstva i proizvodnji, ali i u zdravstvu, metalnoj industriji, građevinarstvu, poljoprivredi, uslugama čišćenja.
Za većinu ovih poslova ne treba im znanje jezika, mada je poželjno, dok je u zdravstvu obavezno.
Po pravilu važi da što su bolje kvalifikacije i što bolje govore njemački jezik, to je Srbima u NJemačkoj jednostavnije da dođu do posla i dugoročno ostanu. Ipak, većina radnika iz Srbije u NJemačkoj radi one manje plaćene poslove, za koje se traži samo diploma srednje škole i površno znanje jezika. Tako je svaki treći zaposlen u proizvodnji, poljoprivredi i građevini, svaki četvrti u hotelijerstvu, svaki peti u metalnoj industriji.
NJihove plate su od 1.400 evra, koliko iznosi minimalac u Nemačkoj, do oko 4.000 evra, koliko zarađuju profesionalni vozači. Prema posljednjim podacima, na planeti zemlji živi oko 11 miliona Srba, a poslije Balkana najviše ih je u SAD, čak 650.000. Kada je riječ o Evropi najviše Srba ima u NJemačkoj – 450.000, pa u Austriji (300.000) i Švajcarskoj (skoro 200.000). Zanimljivo je da u Velikoj Britaniji koja je poznata po strogim procedurama čak i u vezi turističkih viza, živi oko 80.000 Srba. Konačno, i Azija i Okeanija bilježe značajan broj Srba – 120.000, od kojih je ubjedljiva većina u Australiji.