Svijet
13.04.2023.
17:36
Kako je Bajden ponizio Britaniju
Izvor: rt.rs
0
Foto: Telegram
Američki predsjednik je najavio da će on riješiti problem u Sjevernoj Irskoj, gdje već godinu dana vodeća partija protestanata Demokratska unionistička partija bojkotuje parlament, ali izgleda da nije uspio.
Svi američki predsjednici posljednjih decenija redovno, uz najveće počasti, posjećuju Veliku Britaniju, ali posjeta predsjednika Džoa Bajdena Sjevernoj Irskoj, koja je dio Ujedinjenog Kraljevstva, nije ličila na takve posjete. U Sjevernoj Irskoj predsjednik Bajden je boravio manje od jednog dana i, bez prisustva britanskog premijera Rišija Sunaka, razgovarao sa lokalnim liderima.
Javno saopšten razlog Bajdenove posjete je obilježavanje 25. godišnjice takozvanog Sporazuma Velikog petka kojim su formalno okončani višegodišnji nemiri i nasilje i uspostavljena nova struktura lokalne vlasti. Takođe, saopšteno je da će američki predsjednik osnažiti podršku novom, Vindzorskom okviru trgovine i odnosa Sjeverne Irske sa Evropskom unijom posle bregzita.
Zbog nepovoljnih pregovora o prirodi tih odnosa vodeća partija protestanata Demokratska unionistička partija (DUP) bojkotuje lokalni parlament i u Sjevernoj Irskoj već godinu dana nema vlasti. Predsjednik Bajden je najavio da će on riješiti taj problem, a ne britanska vlada. Ali, izgleda da ipak nije uspio. Posle kratkog razgovora sa predsjednikom Bajdenom, DUP je saopštio da ne mijenja svoju politiku. I pritom poručio: "Samo vi nemojte da nas podučavate o demokratiji".
Od same najave Bajdenovog dolaska ocjenjeno je da je način njegove posjete "i poniženje i uvreda i provokacija" za Britaniju. Jer, zvanično, predsjednik Bajden u sklopu predizborne kampanje dolazi u Republiku Irsku a ne u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ali, on je prvo sletio u Sjevernu Irsku, u Belfast, a to je Ujedinjeno Kraljevstvo. Da li je za njega taj dio britanske države u stvari Republika Irska, i koju zemlju on posjećuje?
Potcjenjivanje kraljevine
A u političkim krugovima je čak postojala nada da bi njegov dolazak, makar i samo u Belfast, mogao da popravi u velikoj mjeri narušene odnose dva tako bliska saveznika, pa je time u javnosti amortizovana provokacija. Uprkos bliskoj saradnji i obostranoj upletenosti u ukrajinsku krizu. Glavni problem je uporno odbijanje Vašingtona da posle bregzita sklopi trgovinski sporazuma sa Britanijom kojem se London toliko nadao. Ali, o tome nije bilo ni riječi.
Nekoliko dana prije Bajdenove posjete Bijela kuća je saopštila da američki predsjednik neće doći na krunisanje britanskog kralja Čarlsa Trećeg; poslaće samo svoju suprugu Džil. Nikada američki predsjednici nisu ni dolazili na krunisanja britanskog monarha, ali ovaj nedolazak je doživljen kao potcjenjivanje kraljevine koje je tako blizak saveznik.
Iz Vašingtona je čak stiglo i objašnjenje da je predsjednik "isuviše star za takvo putovanje", a onda dolazi u Sjevernu Irsku. U novostvorenoj atmosferi oživljene su stare optužbe da Bajden, kao Irac, "mrzi Britaniju", i da je u Vašingtonu oduvijek bio jedan od njenih najvećih neprijatelja.
U takvom ambijentu neprijatnosti, medijska mašinerija Bijele kuće je prešla na "kontrolu štete".
Uoči samog putovanja u Americi je objavljeno, ali ne i u Britaniji, da je britanski kralj Čarls Treći u stvari pozvao predsjednika Bajdena da posjeti Britaniju ali se, doduše, ne zna kada će do te posjete doći. Ali, predsjednik Bajden se u Sjevernoj Irskoj nije sreo sa britanskim kraljem iako je standard da se američki predsjednik obavezno vidi sa britanskim šefom države. Kralja, međutim, Bajden nije vidio.
"Bliski partneri"
Pa je onda iskorišćen i Bajdenov govor na Univerzitetu u Belfastu. Tu je on prije svega tvrdio, i insistirao, da "ne mrzi Britaniju", i otkrio da on jeste Irac ali i da je dio njegove porodice poreklom iz Engleske, iz Notingema. Onda je govorio i o američkim investicijama u Sjevernoj Irskoj. Najavio je njihovo trostruko povećanje ali pod uslovom da se formira lokalna vlast. Međutim, Bajden nije uspio da ubjedi sjevernoirske političare da tu vlast i formiraju.
Metodologija govora je ličila na one kojima američki zvaničnici ucjenjuju "treće zemlje", a ne saveznike.
Njegovom govoru na Univerzitetu u Belfastu nije prisustvovao britanski premijer Sunak.
U tim prazninama britanski mediji su se okrenuli analizama ponašanja predsjednika i premijera, sugerišući da je to najbolja ilustracija ambijenta posjete. Tako se ukazuje da je, kada je ga premijer Sunak dočekao na aerodromu, američki predsjednik prema njemu djelovao "hladno". Pa se nameće pitanje da li ga je uopšte i prepoznao. Posle kratkog rukovanja, naime, Bajden je praktično odgurnuo britanskog premijera da bi se srdačno pozdravio sa nekom ženom iz američke ambasade.
Sutradan su predsjednik Bajden i premijer Sunak razgovarali u hotelu svega 45 minuta. Ličilo je na formalnost, samo za fotografisanje. Premijer Sunak je potom izjavio da su on i Bajden "bliski partneri". Ali, nije bilo riječi o važnom trgovinskom sporazumu, koji nikako da bude sklopljen.
Interesantno je i da se više ne spominju "specijalni odnosi" čime se, barem Britanija, decenijama hvalila. Ne pomaže Ukrajina. Susret je izgledao kao neformalan i na fotografijama se vidi kako su dvije šolje čaja na stolu.
Hladna neprijatnost
Britanski list "Dejli mejl" otkriva da je i to bio samo dekor za medije jer čaja nije bilo u šoljama. A Sunak je čak i glumio da iz prazne šolje pije čaj. Analitičari ponašanja i stručnjaci za govor tijela ocjenjuju da je njihov susret izgledao kao "hladna neprijatnost" za Bajdena, a Sunak se ponašao kao gost na prijemu koji nikako ne uspjeva da se pridruži glavnoj grupi gostiju.
Potom je predsjednik Bajden otišao u višednevnu posjetu Republici Irskoj.
Već dugo se svi američki predsjednici udvaraju Ircima. I za to se uglavnom koristi Sjeverna Irska i Amerika je duboko upletena u taj dio Ujedinjenog Kraljevstva. Ali, udvaranje Ircima istovremeno znači biti i protiv Britanije.
Tako se otkrilo da je Vašington bio u tesnoj vezi sa Irskom republikanskom armijom (IRA) koja snosi najveći dio odgovornosti za višegodišnji teror u tom djelu zemlje.
Možda je, ipak, najvećeg antibritanskog raspoloženja bio predsjednik Barak Obama. Njegova majka je Irkinja a otac iz Kenije koji je pobjegao iz svoje zemlje zbog britanskog terora.
Prvo što je Obama uradio kada je ušao u Bijelu kuću je bio nalog da se izbaci bista Vinstona Čerčila iz Ovalnog kabineta.
Ali u uplitanju u unutrašnje stvari Britanije najdalje je otišao predsjednik Bil Klinton koji je uz podršku Tonija Blera, a obojica su škotsko-irskog porekla, bio ključna ličnost u Sporazumu Velikog petka čijih se 25 godina sada obilježava. I taj navodno istorijski sporazum je ispregovarao jedan Amerikanac, a ne Britanac, Klintonov prijatelj i izaslanik Džordž Mičel. Posle tog sporazuma američka poštanska kompanija "Fedeks" je dobila dozvolu za rad u Britaniji a Mičel je član uprave te kompanije. To je američka politika.
Glasačka mašina
Taj, kako se zove, istorijski sporazum nije, međutim, rješio bitna pitanja. Prema sporazumu jeste iz zatvora oslobođeno oko 350 osuđenih terorista, mahom iz IRA-e, politički je IRA legalizovana preko svog političkog krila Šin Fejn, ali mir i stabilnost nije donio. Belfast je još uvijek fizičkim zidom podjeljen grad i iz jednog djela u drugi se ne ide.
U Americi je 47 miliona ljudi koji se izjašnjavaju kao Irci ili su irskog porekla, i ta glasačka mašina je ključna za sve predsjednike. Inače, Irska je zemlja migracije i procjenjuje se da u svijetu živi oko 60 miliona Iraca. U Republici Irskoj je oko pet miliona ljudi, od koji su 535.000 stranog porijekla, uglavnom iz Poljske, Litvanije i Rumunije. To znači da je Iraca u samoj Irskoj svega oko četiri i po miliona.
U Sjevernoj Irskoj živi milion i 885.000, od kojih su skoro 40 odsto katolici a ostalo protestanti. Većina protestanata su u stvari škotskog porekla. Kada je 1923. formirana Republika Irska kao nezavisna država a šest srezova na sjeveru ostalo u Kraljevstvu, u Sjevernoj Irskoj je bilo samo sedam odsto katolika.
Prema Sporazumu Velikog petka, kada broj katolika koji se smatraju izvornim Ircima premaši 50 odsto, moguć je referendum. Najnovije istraživanje agencije "JuGov" pokazuje da više od polovine građana Britanije smatra da sami žitelji Sjeverne Irske na kraju treba da odluče o svojoj sudbini. Ali, u osnovi dominantna je ravnodušnost prema tom djelu Kraljevstva.
Bajdenov odnos prema Britaniji se ne razlikuje od odnosa njegovih prethodnika ali sada se manifestuje u njenom najogoljenijem obliku. Njegova posjeta Sjevernoj Irskoj je simbol poniženja Ujedinjenog Kraljevstva. Američki predsjednik se ponašao kao prema nekoj američkoj provinciji u koju može da dođe kad hoće i kako njemu odgovara. Tako da je ipak ostvarila svoj cilj. Ponizio je Britaniju, a Ircima pokazao ko je stvarni gazda irske sudbine.
Savremena Britanija, međutim, ima malo mogućnosti da odgovori na poniženje. Jer, njena stvarna veza sa Amerikom su finansije a London je u finansijskim problemima. Na Londonskoj berzi su dvije trećine trgovine u američkim dolarima, i to je ono što diktira britansko vazalstvo.