Dugo "orlovi" nisu imali takav tandem krilnih napadača kao što su činili popularni "Lane" i Miloš Krasić.

 Mnogi su mišljenja da je mogao više u karijeri, koju je završio u 32. godini. I on je toga svjestan.

"Zvali su me Zvezda i Partizan, zvao me Radomir Antić da idem sa njim u Kinu, imao sam pozive iz Bundeslige. Da li je trebalo duže da igram? Da, definitivno. Mogao sam još tri-četiri godine. Fizički sam se osjećao perfektno. Čak se i sad osjećam odlično, imam isto kilograma kao kada sam se povukao pre sedam godina. Ali, osjećao sam se psihološki iscrpljenim. Imao sam osam operacija, imao mnogo različitih puteva tokom karijere. Mozak reaguje na sve stresove i na kraju ti ispostavi račun i kaže da bi možda bilo bolje da živiš mirniji život. I tako sam rekao da je dosta", priča Jovanović u intervjuu za "Atletik", koji je uradio intervju sa njim u čast prve titule Liverpula posle 30 godina.

 Naravno, Jovanović je bio član tima sa "Enfilda" i ima šta da kaže o "crvenima".

"Deset godina je prošlo! Malo sam tužan što vrijeme tako leti. Sve mi djeluje kao jedan trenutak. Deset godina od Svjetskog prvenstva i potpisa za Liverpul – dva najvažnija momenta u mojoj karijeri. Iskreno, igranje za Crvene je moje najveće dostignuće. Krivo mi je samo što nisam duže ostao i što nisam ostavio veći trag. Želim da se zahvalim navijačima koji su me uvijek podržavali i da pozdravim Liverpul, veliki klub i velike ljude. Da im čestitam svima na velikom uspjehu koji su ostvarili ove sezone. Nadam se da će tako nastaviti, jer sam i dalje veliki navijač kluba".

Samo godinu dana ranije tražio ga je Real Madrid. Sportski direktor Predrag Mijatović je "kucao na vrata", ali odgovor je bio odričan.

"Tačno je da me je 2009. godine tražio Real Madrid. Predrag Mijatović je bio sportski direktor kluba. Pričali smo, ali nije mi se dopala dužina ugovora. Bio je prekratak i to je presudilo. Želio sam duži ugovor, da bih imao mir i sigurnost. Nikada nisam zažalio zbog toga", rekao je "Lane".

Došao je na nagovor Rafe Benitesa, ali je Španac ubrzo napustio klub i stigao je Roj Hodžson.

I gurnuo ga je odmah u vatru, u duelu sa Arsenalom u Liverpulu.

"Ta utakmica je jedno od najljepših sjećanja na Liverpul. Počeo sam meč u timu sa Stivenom Džerardom i Dirkom Kajtom, a Fernando Tores je bio na klupi. Sjećam se i da mi je to bila jedina zajednička utakmica sa Havijerom Maskeranom, jer je malo posle toga otišao u Barselonu. Bio sam mnogo ponosan na sebe posle te utakmice. Imao sam baš velika očekivanja i vjerovao sam da će igra poput te biti rutina za mene”.

"Ne mogu da kažem ništa loše za Hodžsona. Lijepo se odnosio prema meni od početka, uvek korektno i ponašao se kao pravi gospodin. Nije on bio najveća prepreka u mojoj karijeri, jer dio krivice mora da bude do mene. Engleska je specifična liga. Neki igrači koji su bili bolji od mene su prošli kroz težak period adaptacije. Samo mi je bilo potrebno više vremena, ali nisam imao više kredita. Potrebno vam je nekad više stvari da se poklope da bi se složila idealna slagalica. Odigrao sam neke jako dobre utakmice. I dalje čuvam izvještaje engleskih medija kod kuće u Novom Sadu. Ne samo ja, drugi su mislili da sam igrao dobro”.

Milan Jovanović najviše je naciju obradovao kada je dao onaj čuveni gol protiv Nemačke na Mondijalu u Južnoj Africi.

Prije neki dan je bilo tačno 10 godina od tog meča i čuvene proslave kada je upao u kanal dubok par metara.

"Kako bih mogao da zaboravim tu proslavu!? Ali, ne mogu samo ja da preuzmem zasluge za tu pobjedu, jer ne bi je ni bilo bez Stojkovićeve odbrane penala i Miloša Krasića, kojem je to bila verovatno najbolja utakmica u karijeri“.

„Trebalo je da prođemo dalje iz grupe. Imali smo mnogo šansi protiv Australije. Bili smo bolji u svim aspektima igre, ali nismo imali sreće. Neko će reći da je to sudbina, neko da je božija volja, kosmička pravda ili šta god. Ali, neke stvari su se zavjerile da tako bude. Imali smo tada u timu Nemanju Vidića, Branislava Ivanovića, Aleksandra Kolarova, Nevena Subotića i mnogo sjajnih igrača. Svi u najboljim godinama. Zaslužili smo više. Mnogo zasluga pripada Radomiru Antiću, koji je od nas načinio pravi tim. Donosio je logične, poštene, iskrene odluke. Svima je jednako davao na važnosti. On je personifikacija svega što smo uradili u reprezentaciji. Ali, moram da kažem, razočaravajuće je što je ta pobjeda protiv Nemačke od pre 10 godina i dalje naša najveća od tada. To dosta govori o našoj generaciji“, zaključio je Milan Jovanović.