Mnoga istraživanja su potvrdila da vikanje nije baš najbolji način za odgajanje djece. Američka akademija pedijatara tvrdi da to pojačava stres kod djece i dovodi do promjena u građi njihovog mozga, a da zapravo ništa dobro ne postižemo njime.

Naime, vikanje može dovesti upravo do onih ponašanja koja pokušavamo spriječiti, piše Huffpost.

Zbog toga su stručnjaci izdvojili četiri stvari kojih se trebate pridržavati i kojima treba zamijeniti vikanje ako želite odgajati dijete na najbolji način.

1) Morate znati razliku između vikanja u bijesu i vikanja radi zaštite

Bijes je emocija koja ima za cilj promijeniti ponašanje. Nekad vičemo kako bismo zaštitili dijete i to je druga vrsta vikanja, to je alarm. U tom slučaju podižete ton da biste upozorili dijete na opasnost, na primjer dok prelazi ulicu ili kada pokušava dotaknuti nešto toplo. Vaš posao je zaštititi ga, a vikanje nekad može biti od pomoći u tome.

2) Kada osjetite potrebu vikati, udarite se po čelu

Racionalni dio mozga nalazi se u prednjem dijelu glave, gdje nam je čelo, i odgovoran je za donošenje odluka i ponašanje u društvu, pa Joseph Shrand, psihijatar iz Massachusettsa, predlaže udariti se po čelu kad god se razbjesnite ili samo spustiti šaku na njega. Udahnite duboko nekoliko puta i zapitajte se "Što zapravo želim učiniti?", "Zašto sam bijesna/bijesan?", pa ćete doći do racionalnijeg rješenja.

3) Upotrijebite svoj "glas učitelja"

To što ne vičete na svoju djecu ne mora značiti da ih trebate pustiti da rade nešto što ne odobravate. Trebate ih kritizirati, ali smireno i strogo. Ako budete burno reagirali i dijete će reagirati burno i više će misliti na vaš bijes nego na svoju grešku, a ovako ćete mu pokazati da ste autoritet. Obratite mu se tonom kojim bi mu se odgajatelj ili učitelj obratili u učionici i vidjet ćete da ćete postići željeni efekt.

4) Zapamtite: To što stalno ponavljate iste stvari, ne znači da ste pogriješili kao roditelj

To znači da samo radite svoj posao. Roditelji su dužni na sve načine utjecati na djecu čiji se sustavi vrijednosti ne formiraju u potpunosti sve do dvadesetih godina. Neke stvari im je potrebno ponoviti nebrojeno mnogo puta dok ne shvate zbog čega su one važne.

Ipak, ako ponekad viknete, nemojte sebi zamjeriti. To se svima događa. A i dobro je da djeca ponekad čuju povišeni ton, jer će se sretati s njim u životu, vršnjaci će vikati na njih, trener, šef i mnogi drugi, pa trebaju biti spremni na taj oblik kritike.

Ako se osjećate loše zbog načina na koji ste se ponijeli prema djetetu, ispričajte se i objasnite mu na ljepši način zbog čega ste tako reagirali i koju grešku je napravilo. Tako ćete izgraditi i čvršću vezu s njim i ono će vas više slušati, jer zna da ga poštujete kao osobu.