Tim povodom podsjećamo na odgovor koje su Sjedinjene Države poslale kineskom rukovodstvu kako je do bombardovanja ambasade došlo. SAD su odmah nakon napada provele istragu i u junu 1999. godine je njihov izaslanik Tomas Pikering, podsekretar u Stejt deprtmentu lično kineskom rukovodstvu objasnio kako je do toga došlo. SAD se nisu izvinile za napad, ali su izrazile saučešće Vladi Kine, narodu, a posebno porodicama poginulih, i priznale da su oni napravili grešku. On je prvo rekao da SAD nisu imale namjeru da gađaju ambasadu, i priznao da je greška isključivo na SAD i NATO-u. SAD su ponudile kompenzaciju porodicama stradalih, ali je Pikering rekao da do daljeg nisu bili spremni da plate troškove za zgradu u Beogradu jer je, kako je rekao, nakon ovog događaja došlo do uništavanja nekoliko zgrada američkih konzulata širom Kine tokom protesta koji su izbili nakon ovog događaja.

 

Zanimljivo je da je Pikering priznao da je lokacija nove kineske ambasade u Beogradu bila široko poznata činjenica ne samo jer je bila navedena u telefonskom imeniku Beograda koji je svakome bio dostupan na internetu, nego su i diplomate Ambasade SAD u Beogradu i NATO zvaničnici u zgradu ambasade često i sami išli.

 

Prema njegovim riječima, niko nije pitao nijednog zvaničnika gdje se ambasada nalazi jer nikome nije bila namjera da ambasadu gađaju. Objasnio je prvo da u bazama podataka koje je NATO koristio nije bila označena nova lokacija, pa niko nije ni sumnjao da se umjesto Direkcije za nabavke Jugoslavije, koja je bila cilj, na na značenoj lokaciji nalazi Ambasada Kine. Osim toga, priznao je da su američki i NATO operativci koristili softver za lociranje koji nije bio namijenjen za lociranje zgrada u urbanim područjima, što je takođe naveo kao veliku grešku. Osim toga, kako je naglasio, u NATO i u Vojsci SAD je u to vrijeme postojao loš sistem provjera lokacija koje su predviđene za gađanje u Srbiji. Naime, kako je objasnio, lokacije su se provjeravale korištenjem istih baza podataka koje su same već sadržavale pogrešno unesene lokacije, pa samim tim greška nije mogla ni da bude otkrivena.

 

Jedini operativac koji je bio blizu da otkrije grešku je sumnjao da je zgrada koja je naciljana zaista Direkcija za javne nabavke Jugoslavije, koja je bila cilj, ali nije imao dovoljno vremena da izvrši sve provjere jer se osoba koja je imala informaciju nije javljala na telefon. Inače, zgrada koja je stvarno bila cilj nalazila se nekoliko stotina metara dalje.

 

Pikering je rekao da za gađanje ambasade nisu krivi „odmetnuti elementi“ u Vladi SAD, kako su, kako je on rekao, tvrdili neki mediji u Kini, već da se isključivo radilo o grešci. Dodao je da SAD-u nikako takvo nešto nije u interesu, a naglasio je i da bombardovanje ambasade šteti interesima SAD i kad je u pitanju politika prema Kosovu, odnosno pokušaji da se ubijedi Kinu da uskladi svoju politiku prema ovom pitanju u skladu s pogledima Zapada.

 

Zvanično, Kina nikada nije prihvatila ovo objašnjenje, ali su umeđuvremenu negativne posljedice, barem u najvećem dijelu, bile prevaziđene. Kako će se Si prema ovom događaju odnositi kada bude posjetio lokaciju, ostaje da se vidi.