Od sutra u Njemačkoj na snagu stupaju novi propisi za kvalifikovanu radnu snagu. Ovaj novi zakon proširuje mogućnosti za kvalifikovane stručnjake iz zemalja izvan Evropske unije da dođu u Njemačku radi zapošljavanja, što su ljudi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i ostalim zemljanja regiona jedva dočekali.

Iako je Njemačka, kao i druge zemlje Zapada u koje odlaze građani BiH, do sada prednost pri zapošljavanju davala građanima EU, BiH je od rata napustila polovina njenog stanovništa.

Šta će biti sada, kada ova obećana zemlja, kako je građani nazivaju, otvori svoje granice i za građane zemalja koje nisu članice EU, u koju  spada i BiH, možemo samo da pretpostavimo.

Tim povodom pitali smo narodne poslanike, odbornike i lidere parlamentarnih partija, šta možemo uraditi kako bi zadržali ljude u Republici Srpskoj, odnosno celoj Bosni i Hercegovini.

Goran Selak: Uključiti mlade ljude

Odlazak mladih je problem sa kojim se suočava region i sa kojim se svaka zemlja bori na svoj način. Smatram da mi u Republici Srpskoj možemo uspješno odgovoriti na ovu situaciju i da je uključivanje mladih u procese odlučivanja jedna od mjera kojoj treba posvetiti mnogo više pažnje. Mladi ljudi žele da grade ovo društvo, da uređuju Republiku Srpsku po svojoj meri i za svoju djecu. Nije dovoljno samo zaposlenje i poboljšanje standarda, nego je potrebno da mlada populacija vodi aktivnosti oko budućeg razvoja Republike Srpske, da mogu realizovati svoje vizije i svoje planove.

Gordana Vidović: Smanjiti poreze

Prvo trebamo povećati plate, ali jako je važan i politički ambijent. Takođe, mi smo mnogo puta i na Skupštini razgovarali o smanjenju poreza i doprinosa kako bismo olakšali poslodavcima da što više zapošljavaju ljude, da nemaju toliko nameta. Ljudima će uskoro odlazak u inostranstvo biti toliko olakšan da će to biti kao odlazak iz grada u grad. Školovanim i obrazovanim ljudima je lakše da nauče njemački jezik nego na ostanu ovdje u ovom nakaradnom sistemu. Sve je nakaradno – od toga da nemamo ni obrazovanje, ni zdravstvo… Stalno slušamo kako smo povećali broj zaposlenih, ali nisamo analizirali koji je to stvarno procenat i koliko je od tog broja ljudi koji su zauvijek otišli odavde. U Njemačkoj ima mnogo povlastica, od toga da im se vraća PDV na kraju godine, to doga da imaju 13. platu i da su, na kraju krajeva, sigurni tamo. Zato nam ljudi odlaze.

Nenad Stevandić: Još povećavati plate

U Republici Srpskoj je trend rasta plata evidentan, ali prespor. Moramo povećati plate, ali isto tako moramo reći koje su komparativne prednosti. Oni koji odlaze iz Republike Srpske neće sa tom njemačkom platom živjeti standard Republike Srpske, nego će živjeti u njemačkom standardu, gde je šest puta skuplja struja, skuplje su i komunalije, jedino su cijene hrane slične kao i kod nas. To je posao za sve nas, naša odgovornost i krivica zbog odlaska mladih mora se pretvoriti u program njihovog opstanka, a njihov opstanak je opstanak Republike Srpske. Nesporno je i to da namjera da se otvore granice nisu rezultat ljubavi prema građanima Republike Srpske, nego potreba za ljudima koji će raditi poslove koje Nijemci neće da rade. Ovdje čak i kad lošije žive, građani su potpuno ravnopravni i građani su prvog reda. Treba to sve uverljivije predstaviti javnosti, a ne podleći histeriji odlaska kao da ovdje vlada kuga.

Branislav Borenović: Normalan politički ambijent

To će biti još jedan cunami radno aktivnog stanovništva, koji će biti usmjeren ka tome da ćemo gubiti aktivnu radnu snagu i da će ljudi zbog lakše procedure još više odlaziti. To se jedino može zaustaviti ako stvorimo neki normalan politički ambijent u kojem će biti posla, u kojem će ljudi imati veće plate i živjeti normalniji život. Međutim, uz ovakve ekonomske pokazatelje i ovako lošu političku klimu, imam osjećaj da se to u ovom periodu ne može zaustaviti. Veće plate bi svakako pomogle, jer kada pričate s ljudima koji odlaze napolje vidimo da ljudi kažu da kada bi onu platu koju u evrima imaju vani, imali ovdje u markama, to bi bio dovoljan razlog da ne odu. Međutim, mene više plaše ovi drugi. Oni kojima je razlog odlaska osjećaj opšte nesigurnosti  besperspektivnost, koje je primat nad ovim ekonomskim razlozima odlaska.

Marinko Umičević:  Neka ide ko hoće

Pa, ko hoće da ide, neka ide. I kod Tite se išlo. Ko god misli da će tamo riješiti svoje probleme, neka ide. Moj stav je da ne trebamo dolivati ulje na vatru. Ka pogledam našu Skupštinu i stanje u društvu, i ja bih odavde išao. Međutim, mislim da prvo moramo da vidimo šta ćemo sa ovom BiH; ovako dalje je neodrživo.

Mi odlazak ne možemo spriječiti, jedino što možemo je ukinuti ugovor sa Slovenijom. Zbog toga su gužve pred konzulatom, zbog toga ljudi tamo idu. To treba ukinuti. Ljudi iz BiH prave firme u Sloveniji, pa tamo vode ljude na crno i ko zna kako tamo žive. Nije samo kod nas; idu i Nijemci, svi idu negdje.

To je politika Soroša, koji je pokrenuo čitav svijet. Ne možemo im zabraniti, možemo samo malo uticati na to da se smanje huškačka politika i priča o ratu, jer idu ljudi i koji imaju para. Ne ide samo sirotinja. Merkelova je naglasila da njima trebaju ljudi koji su obrazovani. E, sad, ovi ljudi koji su kod nas pokupovali diplome, a ništa ne znaju, misle da je to za njih šansa. Jeste, ali malo morgen.

Davor Šešić: Buđenje pravne države

Moramo građanima pokazati da pravna država funkcioniše, jer građani odavde ne odlaze samo zbog manjka posla i malih plata, već zbog, prije svega, pravne nesigurnosti. Ovdje ne vide svoju budućnost. Uspostavljenost pravne države bi omugućilo da prodiše i ekonomija, samim ti i da budu veće plate, ali i to da građani imaju pravnu sigurnost i ne zavise od dobre volje pojedinca već od zakona.