Kenanova majka Amira Buljubašić počinje Amirovu nesvakidašnju priču za NIN:

"Moj sin je imao pet godina kada je počela da mu curi krv iz nosa. Sasvim slučajno za nas počinje ružna priča oko njegove bolesti. Vrlo brzo mu je dijagnostikovana leukemija i počela je bitka za njegov život u Sarajevu, a nakon toga i u Turskoj", priča mama dječaka. Na slici pored Kenana danas se smije njegova sestra koja je bila ključna u borbi sa spas njegovog života.

Prije više od deset godina Kenanova rođena sestra donirala je matične ćelije kako bi bratu čiji organizam su iscrpjela zračenja pomogla da se izbori. Nakon što su završeni svi zahvati uslijedio je dug period oporavka.

„Počeo je školu maltene bez imunog sistema. Izostajao je sa časova da bi išao u bolnicu. Mi smo sa njim učili lekcije kako bi nadoknadio, učiteljica je dolazila kod nas kući da pomogne, a on je uprkos svemu vrijedno učio“, rekla je Amira za NIN.

„Učiteljica bi govorila da je sramota za drugu djecu da dječak koji nije u školi tako dobro uradi, a oni koji su svaki dan u klupama ne urade. Ipak, to je bilo zbog toga što smo mi s njim radili i s njim stalno učili“, priča majka.

Godinu po godinu, Kenan se polako oporavljao od operacije, i već u četvrtom razredu počeo je da ide na fizičko i igra se sa ostalom djecom. Ipak, Amira dodaje da je kod njega postojala jedna otežavajuća okolnost vezana za oporavak – on je zbog lijekova ostao bez kose, jer rak kod djece podrazumjeva i vrlo intenzivno i invanzivno liječenje.

„Što se Kenana tiče, kosa odaje šta je prošao. Po tome je bio drugačiji u školi, ali djeca su se vrlo brzo navikla na njega, gledajući ga svakoga dana. U početku je nosio kačket, ali vrlo brzo ga je skinuo. Što se toga tiče, on nema problema“, objasnila je ona.

Strašna bolest koja ruši sve

Kenan je za sve to vrijeme učio istim intenzitetom – bez obzira na to bio on zdrav ili bolestan, nikada se nije predavao. „Ta leukemija je stvarno jedna strašna bolest koja ruši sve, ali njegovu volju nije srušila. Toliko dugih godina nije poklekao, nije prestao da se trudi i sada je za sve to i nagrađen“, rekla je Amira. Nakon deset godina borbe sa bolešću i trkom sa vremenom Kenan je postao đak generacije. Njegovom odličnom uspijehu doprinjeli su i izvrsni rezultati na različitim takmičenjima – između ostalog, i iz njemačkog, geografije i informatike. Prema riječima Amire, njega „sve zanima, i sve uči“.

„Šta god da je u pitanju, njemu sve to ide od ruke. Sve ga zanima, mnogo čita preko interneta. Dolazi do mnogo informacija i koristi internet u dobre svrhe  - kad nađe neku temu koja mu je interesantna, on o njoj čita danima dok je u potpunosti ne sažvaće i sazna sve o tome. On je vrlo radoznao i svestran“, kazala je ona za NIN.

Kao krajnji cilj ovaj predani momak vidi karijeru u medicini i informatici, a roditelji ga ne pritiskaju da odluči. Kao i uvijek vjeruju njegovom karakteru i spremni su da ga podrže.

Priča o Kenanu Buljubašiću naišla je na veliko oduševljenje mnogo dalje od njegove rodne Gračanice, kao primjer posvećenosti i velikog uspijeha kod pripadnika mladih generacija za koje kažu da lako odustaju. Dječak iz Bosne nije odustao nikad.