Foto: Srpskainfo
Kada je već postao najmlađi odbornik u Skupštini grada, a potom i najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, obećao je da će biti najmlađi gradonačelnik Banjaluke, a potom i predsjednik Republike Srpske.
Ima samo 27 godina, a već je stigao do
pretposljednjeg cilja.
Draško Stanivuković, kandidat PDP, koga je
podržao SDS, novi je gradonačelnik najvećeg grada u Srpskoj. I dok su
predizborna istraživanja javnog mnjenja bila dijametralno suprotna, a čak i
najveći opozicioni optimisti se pribojavali Igora Radojičića i SNSD, izborna
noć je izgledala potpuno drugačije. Stanivukovićeva razlika je bila toliko
velika da je isto veče na ulicama Banjaluke proslavio pobjedu, dok je lider
SNSD Milorad Dodik priznao da je izgubio Banjaluku, ali i povjerenje u neke
koalicione partnere.
Samo prije nekoliko mjeseci, za Dodika je
u Narodnoj skupštini Stanivuković bio „političko nedonošče, pobačaj, umišljen,
bolesno ambiciozan, manipulator, šarlatan“.
– Tvoje pobjede nema ni na vidiku. Jadna
je Banjaluka koja bi glasala za ovakvog šarlatana – rekao je Dodik 7. septembra
u parlamentu Srpske.
Sinoć se, umjesto na Stanivukovića,
obrušio na Banjaluku i Banjalučane, rekavši da „Banjaluka nije igrala fer prema
čovjeku koji je mnogo dao ovom gradu“.
Draško Stanivuković je rođen 21. maja
1993. u Banjaluci. Završio je Osnovnu školu „Aleksa Šantić“, a potom Gimnaziju.
Upisao je Ekonomski fakultet na Univerzitetu u Banjaluci, ali je stigao do
treće godine. Podsmijeh dijela javnosti, ali i političkih protivnika, izazvao
je riječima da će fakultet „završiti kada postane gradonačelnik“, jer se bavi
politikom „pa ne može i da studira“.
Na opštim izborima 2014. godine bio je
najmlađi kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini RS, ali nije uspio da
prođe. Vratio se stepenicu niže, pa je za dvije godine postao najmlađi odbornik
u istoriji Skupštine Banjaluke.
Međutim, 2018. je završio ono što je
pokušao prije četiri godine, te postaje poslanik u Narodnoj skupštini RS s
najvećim brojem glasova, gdje slovi za beskompromisnog pozicionara.
Za razliku od većine nesvadljivih kolega
iz PDP, Stanivuković je „duvao za vrat“ vladajućim, snimao njihova imanja,
čupao njihov predizborni asfalt, maksimalno koristio društvene mreže, postao
zvijezda mladih opozicionih glasača, ali i onih koji su prvi put izašli na
birališta.
Već u ljeto 2019. znalo se da će on biti
kandidat za gradonačelnika. I prije nego što je i zvanično promovisan, počeo je
da radi vlastitu kampanju, preuzeo je vođenje Gradskog odbora PDP i svima, pa i
onima koji su sumnjali u njega, dao do znanja da ni po koju cijenu neće
odustati od kandidature.
Oni koji ga lično poznaju kažu da
Stanivuković radi samo dvije stvari – bavi se politikom i spava.
Kada su 2018. u Banjaluci izbili protesti
građana, povodom ubistva Davida Dragičevića, Stanivuković je bio među
političarima koji su im se pridružili. Za njega je to bio „ljudski gest“, a za
neistomišljenike „sramno korištenje ljudske tragedije u političke svrhe“.
Zbog podrške „pravdašima“, Stanivuković je
nekoliko puta privođen, hapšen, pozivan na informativne razgovore u policiju i
svaki put se kraj njega našla kamera. Da pokaže „represiju režima“ i
Stanivukovićevu žrtvu.
Ostaće upamćen i kao jedini poslanik u Narodnoj skupštini na koga je fizički nasrnuo ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač.
Dok jedni kažu da je ministar samo
zamahnuo, drugi da je tek prislonio ruku na Draškov obraz, činjenica je da je
region danima vrtio slike s naslovom kako ministar policije tuče poslanika. A to
je ono što je Stanivuković želio.
U međuvremenu je osnovao humanitarnu
organizaciju „Budi DRUGačiji“, koja je, kako mu piše u biografiji, prikupila
više od 200.000 KM.
Kada pominjemo novac, on je uvijek bio u
istoj rečenici sa Stanivukovićem, jer potiče iz stare banjalučke bogataške
porodice. To što živi u milionskoj vili u Banjaluci, što mu je otac bogat,
njegovi politički protivnici uvijek su isticali kao manu, pokušavajući da ga
ogade narodu, kao bahatog, razmaženog bogataškog sina, bez formalnog obrazovanja,
životnog znanja i iskustva.
A on se među narodom ponašao potpuno
suprotno statusu koji ima. Postao je bogataš koga su zavoljeli siromašni.
To što je za njegove rivale bila
neprihvatljiva „rijaliti politika“, za Stanivukovića je bila politička
prednost.