Međutim, malo ko zna da iza njenog uspeha ne stoji samo ona, već i njen trener Roksanda Atanasov, koja je trenira od njene četvrte godine.

 

Javnost se možda manje sjeća Roksande, koja se nekada prezivala Lazarević i koja je sigurno najuspješniji sportista Aranđelovca ikada i jedna od najuspješnijih sportista Srbije. I ne samo to, u svoje vrijeme devedesetih godina bila je jedna od najboljih karatistkinja svijeta.

 

Kao član tima Knjaz Miloš bila je trostruka klupska prvakinja Evrope, i jednom prvakinja svijeta, a kao reprezentativka osvajala je nebrojeno mnogo odličja.

 

Na njenom spisku osvojenih medalja upisane su zlatne medalje sa: Seniorskog prvenstva Evrope, Beograd 1996, Svjetskog studentskog prvenstva u Kjotu, Japan 2000, Svjetskog kupa za žene, Tokio 1999, Svjetskog juniorskog prvenstva, Sofija, Bugarska 1999, Evropskog juniorskog prvenstva, Ovijedo, Španija 1999, Svetskog klupskog prvenstva, Budimpešta, Mađarska 1997, Evropskog klupskog prvenstva, Zlin 1998,Evropskog klupskog prvenstva, Tel Aviv, Izrael 2000. Zatim, Evropskog klupskog prvenstva, Istanbul 2001.

 

Srebrnom medaljom se okitila na Prvenstvu Evrope za seniorke, Istanbul,Turska 2000.,Prvenstvu Evrope za seniorke ,Talin, 2002.,Svjetskom studentskom prvenstvu, Beograd, 2004.,Svjetskom studentskom prvenstvu, Kjoto, Japan 2000, Evropskom klupskom prvenstvu Đer, Mađarska 2002, svetskom kadetskom prvenstvu, Johanesburg 1996.

 

Bronzane medalje osvajala je na: Svjetskom kupu za žene ,Tokio, Japan 1997.,Mediteranskim igrama, Bari, Italija 1997,Evropskom juniorskom prvenstvu ,Atina, Grčka 1998., Svjetskim igrama, Akita, Japan 2001. i Seniorskom prvenstvu Evrope, Stavanger 2006.

 

"Najžalije mi je što nisam imala priliku da kao takmičarka učestvujem na Olimpijskim igrama, ali evo sada u Tokiju ću biti u funkciji trenera Jovane Preković koju treniram od njene četvrte godine", rekla je nedavno Roksanda.

 

Ona je bar na neki način ispunila svoj san da se nađe na najvećoj smotri sportista i da osvoji medalju, bar kao trener.

 

Roksanda i Jovana rade zajedno od njene četvrte godine.

 

"Jovana je moja prva generacija kao trenera. Tada smo još uvijek bila takmičar ali samo osnovala školicu u vrtićima u Aranđelovcu. I uporedo sa svojim takmičenjima i karijerom sam počela da radim upravo sa Jovaninom generacijom. Sve ovo kroz šta Jovana i ja prolazimo je proces građenja. Koliko ja nju gradim kao takmičara, toliko ona mene gradi kao trenera. Zaista je ovo neverovatan timski rad. Nemamo veliki tim iza sebe, već jako mali, svega nekoliko ljudi koji su svakodnevno sa nama. Mislim da je ključ upravo to beskrajno poverenje koje imamo jedni u druge. To je najvažnije, pored svega što radimo svakodnevno, to poverenje. Kada se pogledamo u oči ne moramo da pričamo jednostavno znamo šta treba da se radi. Verujemo jedna drugoj i onog trenutka kada je najteže, kad Jovani kažem da može, ona stvarno može jer se pokazalo mnogo puta. To su neke sitne stvari koje mogu da dođu do izražaja kada je nešto stvarno čisto. Mi se trudimo da to ostane tako dok god radimo u ovom polju, u sferi sporta. Ja sam beksrajno srećna što je to tako jer da je drugačije mislim da je bilo kako drugačije ne bi moglo da me motiviše na ovaj način", ispričala je nedavno Roksanda u potkastu "Njena pravila sa Ninom", prenosi "Telegraf.rs".