Nalazimo se na ivici trećeg svjetskog rata, koji Zapad kompulzivno gura. I ovo više nije strah ili očekivanje, to je činjenica. Rusija je u ratu sa kolektivnim Zapadom, sa NATO paktom i njegovim saveznicima (mada ne sa svima njima: Turska i Grčka imaju svoj stav, a neke evropske zemlje, prije svih Francuska i Italija, ali ne samo one, ne žele da budu aktivni učesnici rata sa Rusijom). Ipak, opasnost od trećeg svjetskog rata je sve bliža.

 

Otvoreno je pitanje da li će doći do upotrebe nuklearnog oružja. Ali vjerovatnoća nuklearnog Armagedona raste iz dana u dan. Sasvim je jasno, a mnogi američki vojni komandanti (kao što je bivši američki komandant u Evropi Ben Hodžiz) to otvoreno izjavljuju – da se Zapad ne bi zadovoljio ni našim potpunim povlačenjem sa teritorije bivše Ukrajine, da ćemo završiti na sopstvenom tlu. Jens Stoltenberg insistira na "bezuslovnoj predaji", Ben Hodžiz na "deimperijalizaciji", rasparčavanju Rusije.

 

Zapad se 1991. godine zadovoljio raspadom Sovjetskog saveza i našom ideološkom predajom, prije svega, prihvatanjem zapadne liberalne ideologije, političkog sistema i ekonomije pod zapadnim vođstvom. Danas je crvena linija za Zapad postojanje suverene Rusije, čak i u granicama Ruske Federacije.

 

Kontranapad OSU u oblasti Harkova je direktan napad Zapada na Rusiju. Svima je poznato da je ovu ofanzivu organizovala, pripremila i opremila vojna komanda Sjedinjenih Država i NATO i da se odvijala pod njihovim neposrednim nadzorom. Ne radi se samo o upotrebi vojne opreme NATO pakta, već i o direktnom uključivanju zapadnih vazduhoplovnih obavještajnih službi, plaćenika i instruktora. U očima Zapada, ovo je početak 'našeg kraja'. Jednom kada smo pokazali slabost u odbrani teritorija pod našom kontrolom u Harkovskoj oblasti, možemo biti i poraženi. Ovo nije mali uspjeh kijevske kontraofanzive, već prvi opipljivi uspjeh Drang nach Osten NATO snaga.

 

Naravno da se ovo može pripisati privremenim 'tehničkim poteškoćama' i može se odložiti suštinska analiza situacije za kasnije. Ali to bi samo odložilo ostvarenje fait accompli i time bi nas samo deprimiralo i demoralisalo.

 

Zato valja hladno priznati da nam je Zapad objavio rat i da ga već vodi. Nismo mi izabrali ovaj rat, nismo ga željeli. Niti smo 1941. godine željeli rat sa nacističkom Njemačkom i odbijali smo dugo da vjerujemo da će ga biti – sve do sâmog početka. Ali u sadašnjoj situaciji, kada se protiv nas defakto vodi rat, to nije od presudnog značaja. Jedino što je sada značajno je da taj rat dobijemo, braneći pravo Rusije da postoji.

 

SVO, kao ograničena operacija za oslobađanje Donbasa i nekih teritorija u Novurosiji je okončana. Ona se postepeno izrodila u potpuni rat sa Zapadom, u kojem, u stvari, nacistički teroristički režim u sâmom Kijevu ima samo ulogu oruđa. Pokušaj da se ona opkoli i da se oslobode neke ukrajinske teritorije pod kontrolom nacista u Novorosiji, uz održavanje postojeće geopolitičke ravnoteže u svijetu kao tehničke operacije je propalo. Pretvarati se da jednostavno nastavljamo SVO – negdje na periferiji pažnje javnosti - jednostavno je uzaludno.

 

Mi smo sada u ratu mimo naše volje i to utiče na svakog građanina Rusije: svako od nas je na nišanu neprijatelja, teroriste, snajperista, okružnih grupa za brzo delovanje.

 

Imajući to u vidu, situacija je takva da je, sve u svemu, nemoguće vratiti se u prvobitno stanje – prije 24. februara 2022. godine. Ono što se desilo sada je nepovratno i ne smijemo da se plašimo bilo kakvih naših ustupaka ili kompromisa. Neprijatelj će prihvatiti samo našu potpunu predaju, potčinjavanje, rasparčavanje i okupaciju. Tako da jednostavno nemamo izbora.

 

Kraj SVO znači potrebu za dubokom transformacijom cjelokupnog političkog i društvenog sistema moderne Rusije – da se zemlja postavi na ratne temelje – u politici, ekonomiji, kulturi i sferi informisanja. SVO, možda ostaje kao važan, ali ne i jedini sadržaj ruskog društvenog života. Sve se svodi na rat sa Zapadom.

 

Vrijednosti koje brani globalistički Zapad – LGBT, legalizacija izopačenosti, narkotici, spajanje čovjeka i mašine, totalno miješanje preko nekontrolisanih migracija, itd. – neraskidivo su povezane za zapadnim ideološkim frontom zapadnom političko-vojnom hegemonijom i njenim unipolarnim sistemom. Zapadni liberalizam i globalna političko-vojna i ekonomska dominacija Sjedinjenih Država i NATO pakta su jedno te isto. Apsurdno je boriti se protiv Zapada i prihvatati (čak i djelimično) njegove vrijednosti, u ime kojih on vodi rat protiv nas, rat do uništenja.

 

Naša ideologija ne bi bila samo 'korisna' za nas danas; ako je nemamo, izgubićemo. Zapad će nas i dalje napadati kako spolja, preko naoružanih i obučenih ukrajinskih nacista, tako i iznutra, sa trajno-liberalnom petom kolonom koja vješto kvari umove i duše mlađih generacija. Bez sopstvene ideologije, kojom se jasno definiše ko je prijatelj, a ko neprijatelj, u ovoj situaciji smo gotovo nemoćni.

 

Ideologija se mora odmah proglasiti i mora da se temelji na potpunom i neposrednom odbacivanju zapadne ideologije, globalizma i totalitarnog liberalizma, sa svim njegovim instrumentalnim podvrstama – uključujući neonacizam, rasizam i ekstremizam.

 

Mobilizacija je neizbježna. Rat pogađa sve i svakoga, ali mobilizacija ne znači prisilno slanje vojnih obveznika na front. To se može izbjeći, na primjer, stvaranjem punopravnog dobrovoljačkog pokreta, uz neophodne beneficije i podršku države.

 

Moramo se okrenuti veteranima, a posebnu podršku pružiti novorusijskim ratnicima. Rusija ih ima malo, ali ima pristalica i u inostranstvu. Ne treba da se ustručavamo u stvaranju antinacističkih i antiglobalističkih međunarodnih brigada, sa iskrenim ljudima sa istoka i zapada.

 

Ali, prije svega, ne smijemo potcjenjivati Ruse. Mi smo herojski narod. Uz veliku cijenu, ali strašnog neprijatelja smo, u našoj slavnoj istoriji, pobeđivali, ne jedanput ili dvaput. Bićemo pobednici i ovog puta, u ovom ratu sa Zapadom, ali, ovaj put, to će biti narodni rat. Pobjeđujemo u narodnim ratovima, u ratovima u kojima su se veliki ljudi probudili da se bore.

 

Mobilizacija podrazumjeva potpunu promjenu informacione politike. Mirnodopske norme (koje su, u suštini, slijepo kopiranje zapadnih programa i strategija zabave i koje ne rade ništa drugo, osim što podrivaju društvo), moraju biti ukinute. Televizija i mediji u cjelini, treba da postanu oruđe u ratnoj i rodoljubivoj mobilizaciji. Svi koncerti na frontu, a takođe i na domaćem frontu. Već je počelo malo po malo, ali za sada ih ima na malom broju kanala. A, trebalo bi da ih bude svuda.

 

Kultura, informisanje, obrazovanje, prosvjeta, politika, socijalna sfera: sve mora jednoglasno raditi za rat, dakle za pobjedu.

 

U svakom ratu uloga saveznika je izuzetno važna. Danas ih Rusija nema mnogo, ali postoje. Prije svega, riječ je o onim zemljama koje odbacuju zapadni, liberalni, unipolarni poredak. To su zagovornici mnogopolarnog svijeta, kao Kina, Iran, Severna Koreja, Srbija, Sirija, Centralnoafrička Republika, Mali, ali i, donekle, Indija, Turska, neke islamske, afričke i latinoameričke zemlje (posebno Kuba, Nikaragva i Venecuela).

 

Za suprotstavljanje zapadnom, liberalnom, unipolarnom poretku, potrebno je pokrenuti sve na raspolaganju, ne samo profesionalnu, već i narodnu diplomatiju – a za to je ponovo potrebna ideologija. Moramo da uvjerimo naše saveznike da smo se odlučili za bespovratni raskid sa globalizmom i zapadnom hegemonijom i da smo spremni da idemo do kraja u izgradnji mnogopolarnog svijeta. U tome moramo da budemo doslijedni i odlučni. Vrijeme polutonova i kompromisa je prošlo. U ratu Zapada protiv Rusije čovječanstvo je podijeljeno na različitim stranama barikada.

 

Duhovni, vjerski aspekt je u središtu globalnog sukoba koji je počeo.

Rusija je u ratu sa antireligioznom civilizacijom koja se bori protiv Boga i ruši sâme temelje duhovnih i moralnih vrijednosti: Boga, Crkvu, porodicu, pol, čovjeka. Uz sve razlike između pravoslavlja, tradicionalnog islama, judaizma, hinduizma ili budizma, sve vjeroispovesti i kulture koje su iz njih proistekle, priznaju božansku istinu, visoko duhovno i moralno dostojanstvo čovjeka, poštujući tradicije i institucije – državu, porodicu, zajednicu. Savremeni Zapad je sve to ukinuo i zamjenio virtuelnom stvarnošću, ekstremnim individualizmom, razaranjem roda, univerzalnim nadzorom, totalitarnom 'kulturom ukidanja', društvom postistine.

 

Otvoreni satanizam i ogoljeni rasizam cvjetaju u Ukrajini, a Zapad ih samo podržava.

 

Mi imamo posla sa onim, što pravoslavne starješine nazivaju 'antihristovom civilizacijom'. Uloga Rusije je, stoga, da ujedini vjernike različitih vjera u ovoj odlučujućoj borbi

 

Ne smijete čekati da vam neprijatelj svijeta uništi dom, ubije muža, sina ili ćerku... U jednom trenutku će biti kasno. Ne daj bože da doživimo taj trenutak.

 

Neprijateljska ofanziva u Harkovskoj oblasti je upravo to: početak pravog rata Zapada protiv nas.

 

Zapad pokazuje namjeru da protiv nas započne rat do uništenja – treći svjetski rat. Moramo okupiti sav naš najdublji nacionalni potencijal da odbijemo ovaj napad. Svim sredstvima: mišljenjem, vojnom silom, ekonomijom, kulturom, umjetnošću, unutrašnjom mobilizacijom svih državnih struktura i svakog od nas.