A, da ja vas pitam - šta ima loše u tome što se Draško Stanivuković fotografiše s četnicima, što negira genocid, što štuje ratnog zločinca Ratka Mladića? Pa, dabome da nema ništa loše - ukoliko ste četnik, štovalac ratnih zločinaca i okorjeli desničar. Ako niste, jebi ga, više sreće u narednoj inkarnaciji.

Otvoreno prvenstvo RS-a u četništvu

Više sreće svakom normalnom, a naivnom čovjeku koji je slijepo vjerovao u dječačića ćopićevskih proporcija i švajcarskih nekretnina iz Banjaluke. Više sreće porodicama ubijenih u srebreničkom genocidu, više sreće preživjelim roditeljima 102 ubijena prijedorska djeteta, više sreće masovno silovanim ženama od Višegrada do Foče. Više sreće spaljenim leševima iz Pionirske ulice u Višegradu u njihovim novim, nebeskim staništima. Više sreće onoj djeci što su ih "Škorpioni" u video snimku prije stijeljanja verbalno popišali. Više sreće svim logorašima Omarske, Keraterma, Sušice, Trnopolja...više sreće svima vama živim i mrtvim, koji se uzdate samo u sreću i ulažete je u politički život Draška Stanivukovića.

Jer to što on radi jeste populizam, to jeste ultranacionalizam, to što Stanivuković radi ima samo jedan jedini cilj, dohakati Dodiku po nepodopštinama i nekako, kad-tad preuzeti vlast, koja je sama sebi svrha.

A da bi pobijedio Dodika, narečeni Stanivuković u ovakvom ubogom entitetu koji se odaziva na ime Republika Srpska, mora da ispuni samo dva uslova:

1. Mora da bude veći četnik od Dodika
2. Mora da bude veći lopov od Dodika

Ovo prvo mu ide od ruke, baš, baš, ali ovo drugo će teško postići u skorije vrijeme.

I u cilju bildanja četništva, znate to svi, Draško Stanivuković je s Jelenom Trivić, obožavateljicom četničkog komandanta Draže Mihailovića i Nebojšom Vukanovićem, SDS-kadrom mladim, pokrenuo neku vrstu Letećeg cirkusa četnika Pajtona, radnog naziva "Buđenje Srpske". Ovaj trojac uz amin starih, ratnih SDS kadrovika, sve sa svetosavskom ikonografijom, ruralno rečeno, udara Dodika s desna.

I to je legalna politička bitka. Pogotovo u zemlju u kojoj ne postoji Zakon o zabrani negiranja genocida i zločina i koja je na korak da po uzoru na susjednu Srbiju utrpa četnike na pozitivnu stranu povijesti. Isčašeno, ali legalno, pa se dva tabora vladajući i tzv. opozicioni takmiče u četništvu.

Čudi čuđenje

Jedino što čudi je čuđenje sarajevske čaršije koja u očajničkoj potrebi da upostavi dijalog "s makar kim" iz Banjaluke od Stanivukovića prvo pravi "brand name ", pa ga selami do besvijesti sve sa nanama oko vrata mladca političkog, e da bi se sad zgražavala nad onim što on jeste - desničar, populista, nacionalista i neočetnik.

Ironično, ili uopravo baš zato, baš zbog Ratka Mladića, zbog Draže Mihailovića, zbog veličanja zločinaca i četničke ideologije, mladom Stanivukoviću je nevjerovatno porasla popularnost u manjem BiH entitetu. To (gotovo) ništa ne govori o njemu, ali kaže sve o narečenom entitetu, koji se pretvorio u srednjevjekovno zilotsko uporište sve s litijama i molebanima, kao glavnim kulturnim događajima. U toj i takvoj sredini (a vjerujte da jeste), u četnika "umiveni" Stanivuković postaje tek sad dostojan protivkandidat SNSD-ovom Igoru Radoijičiću u izborima na lokalu za gradonačelnika Banjaluke.

Zajebi Sarajevo

Tim Stanivukovićev je shvatio, zajebi Sarajevo i junajted priče, daj nam "starog, dobrog" četništva, jer i jesu lokalni izbori, a ovako kolektivno ispranog mozga u RS-u se prima samo i jedino četništvo. Kakav crni Dženan Memić, kakav crni David Dragičević, to je tako passe, tako vuče na prošlu i pretprošlu godinu. U međuvremenu u javnom diskursu, Dženan Memić postao je tamo neko mrtvo dijete iz Federacije, a pokojni David Dragičević tek hašišar, padavičar, koji "ko zna kako je nastradao", a njegov otac Davor je "soroševac, izdajnik i strani plaćenik".

Eto, to je banjalučki predizborni narativ za 2020. Eto, to je ta agenda za predstojeće izbore koju nudi Draško Stanivuković i leteći cirkus "Buditelja Srpske".

I u tom narativu, jako je dobro za mladog Draška da mu što češće "slučajno" ulijeću u kadar fotoaparata četničke kretaure. Kao što je "dobro" da po raznoraznim TV gostovanjima mantra kako "nema genocida u Srebrenici" samo strašni zločin, kako bulazni srbijanska premijerka Ana Brnabić. I na koncu, Ratko Mladić je heroj u tom nakaradanom limbu.

Politikološki, čovjek sa gađenjem nekako može shvatiti sljedbenike Stanivukovića i kompanije iz vizure manjeg BiH entiteta i politike "nužnosti". S gađenjem, velim, ali može shvatiti.

Ljudski, iz univerzalne ljudske vizure, ali i iz Sarajeva, čovjek može samo da žali, najiskrenije da žali ljude koji (još uvijek) na ovaj ili onaj način podržavaju ovog populistu uz mantru, pustite ga, vrijeme će pokazati kakav je.

Ne puštajete ga, jer vremena nemamo za novi fašizam!

Najljudskije, nema ovdje bilo kakvog razumijevanja, pravdanja i pojašnjavanja. Fašizam je fašizam i tačka!