Ne postoji matematička formula koja bi precizirala koje bi zemlje mogle postati nova žarišta u globalnoj krizi, ali brojni faktori mogu da pomognu u otkrivanju nacija u kojima će najvjerovatnije doći do najveće epidemije, navodi Skaj njuz.

Dr Samir Bat, predavač na Imperial koledžu u Londonu, koji savjetuje Vladu Velike Britanije o odgovoru na krizu koju je izazvao virus korona, kaže da je prvi korak razumijevanje stope rasta epidemija.

Na osnovu sprovedene analize o dupliranju slučajeva širom svijeta, primjećuje se da broj slučajeva brzo raste u centralnoafričkim, latinoameričkim i južnoazijskim zemljama.

U martu je profesor ser Dejvid Spigelhalter sa Univerziteta Kembridž predvidio da će se Britanija suočiti s istim problemima kao i Italija, jer se slučajevi približno udvostručuju svaka tri dana.

Za izbijanje epidemije neke zarazne bolesti važno je znati “stopu rasta” koja ukazuje na to koliko se brzo povećava broj zaraženih.

– Stopa smrtnosti je niska u zemljama u razvoju iz širokog spektra razloga koji će se razlikovati od zemlje do zemlje i oni uključuju kasni početak epidemije, razlike u izvještavanju i različite intervencije – istakao je dr Bat.

Bolja mjera za procjenu uticaja COVID-19 je veći broj smrtnih slučajeva, koji se odnosi na broj smrtnih slučajeva iznad prosječnog broja umrlih u pojedinoj zemlji.

Trenutno je teško procijeniti, ali nekoliko analiza širom Evrope pokazalo je da je broj drugih smrtnih slučajeva veći od broja preminulih od virusa korona.

To je slučaj i u mnogim zemljama u regionima u razvoju.

Peruanski mediji su javili da je u aprilu bilo 2.248 više smrtnih slučajeva u poređenju s prethodnom godinom, ali da je samo polovina njih bila posljedica COVID-19.

Broj preminulih usljed respiratornih bolesti u brazilskom gradu Manausu pet puta je veći nego tokom istog mjeseca prošle godine, ali samo jedan od četiri slučaja je bio posljedica COVID-19.

Dr Majkl Tildesli, profesor sa Univerziteta Vervick, rekao je da još uvijek postoji neizvjesnost u pogledu potencijalnog broja smrtnih slučajeva u Africi kao posljedica pandemije.

– Prosječna starost stanovništva u Africi je znatno manja nego u Evropi i postoje jasni dokazi, bar u Evropi, da je rizik od komplikacija usljed infekcije značajno veći kod starijih osoba – istakao je dr Tidesli.

– Međutim, postoji određena zabrinutost u vezi s relativno malim kapacitetom zdravstvenih sistema u Africi u poređenju s mnogima u zemljama Evrope – dodao je on.

Ujedinjene nacije su upozorile da bi epidemija korona virusa mogla da ima razorni uticaj na zemlje u razvoju.

U izvještaju UN se sugeriše da bi siromaštvo moglo da se poveća prvi put od 1990. godine.

Da bi se izborile protiv epidemije, mnoge zemlje u regionima u razvoju uvele su stroga ograničenja u ranim fazama, ali stope prenosa su i dalje visoke.

Južna Afrika, gdje je teško bilo ograničiti kretanje u nekim naseljenim gradovima, kontrolisala je njeno izbijanje kombinacijom masovnog skrininga i ciljanog testiranja.

Dr Tildsesli je naveo da je Afrika manje pogođena jer su mnoge zemlje uvele restriktivne mjere, ali da bi broj zaraženih mogao da bude mnogo veći s obzirom na ograničenja vezana za testiranje.

– Dnevni broj potvrđenih slučajeva u nekim zemljama, poput Južne Afrike, Egipta i Nigerije i dalje raste, mada u Južnoj Africi to može, djelimično, biti posljedica razmjere testiranja koja se odvijaju u zemlji – rekao je on.