Foto: GETTY IMAGES

Sa novim, snažnijim talasom korona virusa u Srbiji i svetu pojačano je i širenje uznemirujućih viralnih tvrdnji na društvenim mrežma da se preminuli sahranjuju u limenim kovčezima, bez obdukcije, kako bi se prikrila navodna ilegalna trgovina organima.

„Ne bih da širim paniku, ali ljudi, meni ovo nije normalno. Kako ćemo znati da li je pokojnik unutra sa svim organima u sebi?", zapitala se jedna korisnica Tvitera - i nije jedina. Sama pomisao na nemogućnost opraštanja sa bližnjima, sahranjivanja u limenom kovčegu, bez kupanja, oblačenja i drugih pogrebnih običaja, dovoljna je da kod ožalošćenih unese nemir, strah ili sumnju. U Srbiji je, prema poslednjim podacima, od početka epidemije preminulo više od 1.600 ljudi, polovina njih u novembru

Izjave i tvrdnje poput ovih na društvenim mrežama mogu da izazovu snažne emocije - zbog čega je i veća verovatnoća da će ih i drugi bez proveravanja podeliti dalje, pa zato lako postaju viralne.

Iz Instituta za javno zdravlje Batut nisu odgovorili na pitanja BBC novinara da li su bolnicama i pogrebnim preduzećima upućene preporuke oko procedura preuzimanja i identifikacija tela preminulih od Kovid-19 i šta one nalažu.

Izostanak tačnih informacija o ovim procedurama otvara prostor za sumnje, strahove i brojne teorije koje bujaju na društvenim mrežama, poput onih da je pitanje „da li je pokojnik uopšte u sanduku" ili da su mu „izvađeni organi".

Svetska zdravstvena organizacija je objavila preporuke oko sahranjivanja umrlih od kovida, u kojoj se ističe da je tokom procedura važno poštovati dostojanstvo preminulih, kulturne i verske tradicije.

Nadležni bi svakom telu trebalo da pristupe kao pojedinačnom slučaju, poštujući pravo porodice i potrebu da istraži uzrok smrti, ali i preduzeti mere da se rizik od širenja infekcije spreči, navodi se u smernicama SZO.

„Kako da znamo da li je pokojnik unutra"

Način na koji se sahranjuju preminuli od zaraznih bolesti, među kojima je i Kovid-19, u Srbiji je propisan je Pravilnikom o uslovima i načinu postupanja sa posmrtnim ostacima umrlog lica, u skladu sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Iz Službe patologije i sudske medicine u Ćupriji kažu da se „telo preminulog sa odeljenja prebacuje u kapelu, sa ličnim podacima".

U skladu sa preporukama i pravilnikom Svetske zdravstvene organizacije, zaposleni u kapelu ulaze u zaštitnoj opremi - skafanderu, maskama, rukavicama, naočarima.

„Identifikaciju preminulog od Kovida-19 vrši jedan član porodice, kratkotrajnim ulaskom, bez kontakta sa preminulim, uz obaveznu ličnu zaštitu", navodi šef Službe dr Jelena Petrović u dopisu za BBC na srpskom.

S obzirom da se higijenska obrada posmrtnih ostataka ne obavlja kod preminulih od zaraznih bolesti, telo se smešta u limeni, zatim u drveni sanduk i predaje pogrebniku, objašnjavaju iz ove ustanove.

Da li se procedure razlikuju u različitim mestima, o čemu se takođe može čitati na društvenim mrežama, BBC novinari pokušali su da saznaju u zdravstvenim ustanovama u Beogradu, Vojvodini, Nišu, Čačku ali odgovori nisu stigli do objavljivanja teksta.

Iz pogrebnih preduzeća u Beogradu i Novom sadu potvrđuju da je članu porodice omogućena identifikacija pokojnika.

Telo se najpre polaže u posebnu vreću, smešta se u limeni uložak koji se zavari, a potom, u drveni sanduk koji se dezinfikuje, objasnili su za BBC na srpskom iz JKP Pogrebne usluge iz Beograda.

Limeni sanduk ima stakleni prozor kroz koji se može videti lice preminulog.

Metalni uložak je prema zakonu obavezan ne samo prilikom sahranjivanja preminulih od određenih zaraznih bolesti, već i prilikom prevoza tela van granica države u kojoj je smrt nastupila ili prilikom ekshumacije.

Ukoliko je osoba preminula u zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, telo se prema važećim propisima prevozi u gradsku Kapelu u Deligradskoj ulici, navodee za BBC u pisanom odgovoru iz JKP Pogrebne usluge.

„Porodicama preminulih od Kovida-19 je omogućeno da na pomenutoj lokaciji izvrše identifikaciju preminulog", dodaje se u dopisu.

U Novom Sadu, porodica na lični zahtev može videti samo lice preminulog kroz prozor limenog sanduka, kažu u JKP Lisje za BBC na srpskom.

Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CINS), na isti način sahranjuju se i oni za koje se sumnja da su imali korona virus, ali nisu testirani.

Grey line

Bez tradicionalne pripreme za pogreb, u crnim vrećama, sahranjuju se preminuli od antraksa, kuge, kolere, velikih boginja, virusnih hemoragičnih groznica (izuzev hemoragične groznice sa bubrežnim sindromom), teškog akutnog respiratornog sindroma - SARS-a i drugih nepoznatih zaraznih bolesti.Sahrane umrlih od zaraznih bolesti su prethodnih godina bili više nego retki, prema podacima Instituta za javno zdravlje Batut.

Grey line

Da li pacijenti preminuli od korona virusa mogu biti davaoci organa

Ne - jer postoji visok rizik od prenosa infekcije na primaoca, objašnjava direktor Klinike za kardiohirurgiju Kliničkog centra Srbije doktor Svetozar Putnik.

„U pitanju su bolesnici koji su na veoma agresivnoj imunosupresivnoj terapiji neposredno posle operacije - dakle vi 'ubijate' njihov imuni sistem da organizam ne bi prepoznao taj organ koji ste presadili u telo kao nešto strano što bi pokušao da odbaci", kaže doktor Putnik u razgovoru za BBC .

Velike su šanse da bi zbog te terapije bilo kakva infekcija za ove pacijente bila pogubna.

Ne postoji nijedan centar niti transplantacioni tim koji bi prihvatio da uradi transplantaciju organa davalaca koji je pozitivan na korona virus, tvrdi on.

U Srbiji od vanrednog stanja do danas nije urađena nijedna transplantacija srca.

Pojedini centri u svetu koji su pokušavali da rade transplantacije, insistirali su na ponovljenom PCR testiranju davaoca kako bi se isključila infekcija korona virusom, objašnjava Putnik.

Prema dosadašnjim saznanjima, dodaje, deluje da virus korona utiče na srčani mišić, kao što je nekada bio slučaj sa koksaki virusom ili drugim infekcijama.

„Ako neko ima tu nesreću da doživi moždanu smrt, a mlad je čovek, 20 godina posle preležane korone i da pri svemu tome to nije ostavilo posledicu na srčani mišić - on tada ne bi bio isključen kao potencijalni davaoc", kaže Putnik.

Teorije da se preminuli od kovida koriste za vađenje organa ili da lekari u bolnicama lažu da su pacijenti umrli od posledica virusa pa im uzimaju organe - vodećeg kardiohirurga u Srbiji ostavljaju bez adekvatnih reči.

Kroz istoriju presađivanja organa najviše se pričalo upravo o presađivanju srca, ocenjuje Putnik.

Od romana iz 18. veka o doktoru Frankenštajnu i njegovoj tvorevini, pa do današnjeg dana snimani su brojni filmovi, serije i pisane knjige na temu potencijalnih mahinacija i uzimanja organa koje neretko prikazuju mitove i medicinski nerealistične situacije.

Na listama čekanja za transplantaciju i dalje se nalazi oko 1.000 ljudi, a broj davaooca u Srbiji još uvek nije dostigao 10 na milion stanovnika koliko je neophodno da bi se smanjile liste čekanja i sačuvali životi, saopšteno je iz Hemofarm fondacije početkom juna.

„Zbog malog broja donora, na transplantaciju bubrega danas čeka 807 osoba, jetru - 43, dok se transplantaciji srca nada 28 ljudi

Lažna izjava Lončara o umrlim od kovida kao „odličnim" davaocima organa

Navode da su preminuli od kovida-19 podobni davaoci organa u Srbiji je još sredinom marta rasplamsala fotošopirana naslovna strana lista Blic sa izmišljenom izjavom ministra zdravlja Zlatibora Lončara da su „oboleli od korone odlični kao donori organa jer su svakako moždano mrtvi".

Ova montaža je nalepljena na šablon naslovne strane ovog lista iz decembra 2019, utvrdio je tada sajt za proveru činjenica Fejk njuz tragač.

Ponovo je počela da kruži društvenim mrežama i u avgustu, kada je opet proveravao sajt AFP za proveru činjenica.

Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )