– U čudu sam šta me je snašlo, usijali su mi se telefoni od poziva prijatelja, novinara i saradnika. Svi mi čestitaju otkad je prikazana epizoda serije “Južni vetar” u kojoj pjevam svoju pjesmu “Četiri strane sveta”. Nude mi se i novi poslovi. Ispada da je meni kriza u kojoj smo se svi našli opet saveznik i da je mojih novih pet minuta slave stiglo kad se čitav svijet bori sa koronom i kada je sve stalo. Kažem opet, jer sam prvih pet minuta imala devedesetih, pogotovo u atmosferi kakva je prikazana u seriji – rekla je Vanesa za Srpski telegraf.

Vanesa je istakla i da je osjetila veliko zadovoljstvo što je podijelila kadar sa popularnim glumcima Ljubomirom Bandićem i Vukom Kostićem i uopšte bila dio velikog TV projekta.

– Zbog pjesme “Četiri strane sveta”, kojom sam harala devedesetih, i pozvali su me u seriju. Rekli su mi da pjevam na žurki opasnih tipova, što mi apsolutno nije predstavljalo problem, a još plus se snimalo u mom komšiluku u Mirijevu, gdje je i snimljeno 90 odsto čitave serije. Tremu nisam imala i iz prve smo snimili, a kako i ne bismo kad je reditelj Avram profesionalac, kao i kompletna ekipa glumaca i producenata. Ja sam radila ono što najbolje znam, pjevala sam i zabavljala goste u klubu – rekla je Vanesa.

Ipak, pjevačica ne krije da je pjevala na zabavama na kojima su se okupljale kriminalne grupe.

– Ne postoji kriminalna grupa u Beogradu kojoj nisam pjevala i nemam problem to da kažem. Nikad se nisam plašila žestokih momaka jer sam znala da se postavim jer sam i odrasla u Beogradu. Umijem da gledam svoja posla i da radim odlično ono zbog čega sam se tu i zatekla. Moje je samo da pjevam i da budem raspoložena. Uvijek sam bila ortak i brat, a i nikad nisam bila sama na nastupu. Od početka moje karijere moj otac je išao sa mnom na nastupe, a onda ga je zamijenio moj muž, sa kojim sam već 19 godina – rekla je ona.

Iako izbegava da priča o velikim bakšišima koje je dobijala od opasnih momaka, Vanesa je priznala da se više puta uplašila na nastupu, te da je jednom prilikom od straha ležala na podu.

– Bilo je svega na nastupima, pa je normalno i sa se uplašiš. Devedesete su bile najživopisnije, bilo je i pucanja. Mene je iskustvo naučilo da osjetim hoće li biti problema čim uđem u klub, kafanu ili gdje se već organizuje veselje na kom treba da pevam – rekla je, pa nastavila:

– Kada sam jednom pevala u Njemačkoj, dogodilo se to da sam 45 minuta ležala na podu ispod stolica u strahu od naoružanih momaka koji su upali u klub u kom sam pjevala i tražili gazdu jer im je valjda dugovao pare.