Do vlasništva najčešće dolaze nasljeđem, a do prvih samostalnih odluka tek sa napunjenih 18 godina. 

Naime, nemaju ličnu kartu, ne mogu da polože vozački ispit, kupe alkohol ili cigarete, učestvuju u igrama na sreću, ali mogu da budu vlasnici ili suvlasnici firme.

Advokat Miloš Stevanović kazao je za "Nezavisne novine" da maloljetnici mogu biti vlasnici firmi, vlasnici nekretnina, kao i vlasnici vozila. 

"Iako je lice maloljetno, ono ima pravo da bude vlasnik, ali raspolaganje imovinom maloljetnika je uglavnom ograničeno", kazao je Stevanović. 

Ekonomista Milenko Stanić ističe za "Nezavisne novine" da, kada se maloljetna djeca imenuju za vlasnika nekog preduzeća, to je pokušaj da se putem vlasništva prikriju imena stvarnih vlasnika, ali i ulagača kapitala.

"Obično se radi o funkcionerima, onima koji rade sa državom i upravljaju značajnim finansijskim tokovima. Često ta sredstva nisu prikupljena na realnoj osnovi, to je uglavnom na osnovu netransparentnih poslova dobijen značajan iznos kapitala", kazao je Stanić. 

Dodao je da se na ovaj način pokušava prikriti stvarni nosilac i vlasnik kapitala, pa Stanić ističe da tako kao nosioce koriste ne samo djecu, nego se to širi na porodični krug, a u posljednje vrijeme je bilo situacija da se vlasništvo prenosi čak i na pojedine radnike koji su pod punom kontrolom vlasnika preduzeća.

"Zašto neko upiše maloljetnika kao vlasnika neke firme? Ne vidim drugi razlog nego pokušaj da se sakriju imena stvarnih vlasnika kapitala", kazao je Stanić. 

Kako je rekao, postoje i slučajevi kada su ljudi izrazito bogati pa, kako kaže, za neki rođendan djetetu poklone preduzeće ili udio u preduzeću. 

"Mi nemamo slučaj kao što je u pojedinim evropskim zemljama gdje je pitanje nasljeđa visoko oporezivo, ali i ovdje bi tako trebalo da bude da putem visokih poreza smanjimo startnu poziciju da neko bude prebogat u društvu zato što potiče iz izuzetno imućne porodice, a da ne mora da radi i stvara ništa, a ima ogromno bogatstvo", kazao je Stanić. 

Prema njegovim riječima, postoje i situacije kada se bogatstvo u nekim slučajevima prenosi na malu djecu, iako oni ne mogu učestvovati u platnom prometu do punoljetstva. 

"Međutim, to sigurno opterećuje ekonomski i takvu djecu i od njih prave nesposobne ljude, a ne sposobne preduzetnike", kazao je Stanić.

Kako je rekao, na ovakav način se maloljetnicima postavljaju visoke osnove, da su oni pripadnici jednog sloja društva koje ima izuzetno bogatstvo i da je to "njima suđeno". 

"Često ta djeca nisu sklona velikom radu", kazao je Stanić i istakao da koliko je dobro djeci obezbijediti neku imovinu, toliko je i loše, jer će od njih sigurno mali broj postati pažljiv član društva.

Sociolog Vladimir Vasić kazao je za "Nezavisne novine" da je BiH država u kojoj je sve moguće pa tako i da maloljetna djeca budu vlasnici firmi kojima ne mogu upravljati. 

"To je jedna velika zamka savremenog društva, gdje smo svi isti i gdje smo svi ravnopravni, da postoji jedna klasa - ne postoji jedna klasa, u suštini smo različiti", kazao je Vasić i istakao da djeca osjete te razlike i da vrlo lako izražavaju tu podijeljenost u društvu.