Foto: Arhiva

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u svojim političkim nastupima i "obračunima" često koristi filmske reference, a za HRT je otkrio otkud inspiracija filmskom umjetnošću, koji su ga filmovima oblikovali i kojima se uvijek vraća.

"Proveo sam puno vremena u bioskopu. U onim zagrebačkim bioskopima 70-ih i 80-ih koji su imali onako uniformisane redove stolica, gdje je sve imalo svoj specifičan miris. Najdraži bioskop mi je bio Romana, u staroj Trnjanskoj iza suda", prisjeća se Milanović.

Budući da je živeo na Trnju, to je bio prvi bioskop u koji je otišao. Za HRT je otkrio kako je pobjegao od kuće kako bi gledao Brusa Lija i kako mu nije smetalo što je morao da čeka da prođe neko vrijeme prije nego što svi svjetski filmovi stignu i u jugoslovenske bioskope.

"Ne, bio sam dijete. Imao sam drugačiji doživljaj vremena. Bio sam srećan da nešto dođe. I nisam likovao zbog toga što to Poljaci ili Česi neće da vide, jer nisam ni znao kako oni žive. Ali da, mogao si kod nas da vidiš manje više sve. Bilo je po bioskopima i te nekakve erotske produkcije njemačke, soft. Ono, 70-ih i 80-ih godina to smo išli kao rojevi pčela u bioskop to da gledamo", kaže Milanović.
 
Brus Li važniji od Tita
 
Priznao je da ga je obilježio prvi film koji je pogledao u bioskopu.
 
"Pamtim kao danas. Bilo je vruće, jun, kraj škole. I sad ja zbrišem u bioskop sa nekoliko prijatelja i gledam tamo i shvatim da je Brus LI, koji je bio važniji od Tita, i to dosta važniji - sporedna uloga, da glumi nekog šofera tamo, koji se mlati pet minuta u filmu... I bili su neki plakati - to je morao biti "Brutti, sporchi e cattivi" Serđa Leona", rekao je.
 
Da li je njegov život može da posluži kao materijal za film?
 
Na pitanje da li postoji neki moment u njegovom političkom životu vrijedan snimanja filma, odgovorio je da ne zna.

"Moj politički život je vrijedan meni, ali je banalan u odnosu na političke živote i puteve ljudi koji su obilježili epohe. Mislim da ja nisam filmski materijal, a nije ni niko u Hrvatskoj. Neće biti rata. Rat čini persona dramatis", rekao je Milanović za HRT.

Hrvatski i jugoslovenski film?
 
"Crno-bela produkcija sa početka sedamdesetih bila je sjajna. Recimo, serija Sumorna jesen o zagrebačkim ilegalcima u sukobu s ustašama u kojemu svi ginu. To je prethodnica Otpisanih, ali je bolje. To je takav noir", smatra Milanović.
 
Za filmove "Kad budem mrtav i beo", "Zaseda" Žike Pavlovića i "Jutro" Puriše Đorđevića rekao je da su "filmovi veći od života". U tom smislu spomenuo je i film "Rondo" Zvonimira Berkovića. Za "Gruntovčane" je rekao da su produkcijsko remek-djelo i da su superiorni "Malome mistu" koje mu je draže, jer je poreklom Dalmatinac. Za Kusturicu, Zafranovića, Paskaljevića i ostale iz "praške škole" kaže da su dobri autori.
 
"Balkanski špijun" je zlatni rudnik
 
"Lordan je rano prestao da snima. Meni je njegov Pad Italije malo previše ideologizovan, ali briljantno napravljen. To su nevjerojatni dijalozi i scene i interakcija glumaca i rad s glumcima", izjavio je Milanović, koji je za "Balkanskog špijuna" rekao da je zlatni rudnik.
 
"Nisam shvatao da ću se tom filmu vraćati hiljadu puta, svakoj rečenici, svakom gestu, svakoj grimasi", kaže on. Kao fantastičnu seriju izdvojio je "Grlom u jagode".

 
Od Kuma mu je draži Bilo jednom u Americi
 
"Meni činjenica da je neki film dobio Oskara ne znači mnogo, to mi nije referenca. Nekad je bila. Praktično većina filmova u koje se ulaže mnogo novca su blokbasteri, filmovi teškog adrenalina, bez "filinga", smatra Milanović.
 
Za "Kuma" je rekao da je riječ o "filmu u kojem ima više krvi nego u Donbasu koji nije baš za bečke dečake". Radi se o genijalnom filmu, ali mu je ipak, kaže - bolji "Bilo jednom u Americi", jer je neko prvi put zagrebao po temi jevrejske mafije.
 
 
 
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )