U januaru 2013. godine bila je na zimskom raspustu, kada je primijetila izraslinu na nozi.

– Doktorka je govorila da je to masno tkivo i iako sam je više puta posjećivala i pitala šta je to, isto mi je govorila. Rekla mi je da ne jedem masno i ne pijem gazirano i mislila da će tako riješiti problem. Međutim, ta izraslina se nije povlačila, čak se širila i rasla, postajala neke nenormalne veličine – objašnjava djevojka za Sors.

Zatim je upućena na pregled kod fizijatra, gdje je ljekarka odmah shvatila o čemu se radi.

– Ostala je šokirana kada je videla kolika je izraslina i rekla da to treba da se riješi. Ultrazvuk je pokazao tri velika limfna čvora i jedan mali. Bolest je došla do trećeg stadijuma, ni doktori nisu imali nadu da ću prežvjeti, već su počeli da pripremaju moju porodicu za ono najgore – kaže ona.

Nažalost, Lamija je čula te riječi, jer je imala hroničnu insomniju zbog jakih bolova.

– Bila sam nepokretna i nalazila se u izolaciji, gdje niko nije mogao da me posjeti. Čula sam doktore kako govore da će početi da pripremaju moju porodicu za taj neki oproštaj od mene, pa su dozvolili da tu noć mama prespava sa mnom u sobi, kasnije jedna sestra, pa prekosutra druga sestra – objašnjava Lamija.

Dodaje da ne može tačno da se seti osjećaja koji je imala kao 15-godišnje dijete koje čuje ovakve vijesti, ali zna da je bilo nešto strašno u pitanju. U isto vrijeme, te riječi navele su je da se bori i čvrsto je odlučila da neće dozvoliti da dođe do oproštaja.

– Nekim čudom, nalazi su postali bolji, učila sam ponovo da stojim i hodam, da samostalno sjedim – dodaje djevojka.

Kada je Lamija čula za strašnu dijagnozu i otpočela lečenje bila je na samom kraju osnovne škole. Školski drugovi i nastavnici imali su razumjevanja za njeno zdravstveno stanje, ali kako je liječenje postalo intenzivnije, morala je da napusti nastavu i prekine sa školovanjem.

– Otišla sam samo na maturu iz bolnice, bolničko osoblje me je spremalo za maturu. Dozvolili su mi da idem, nabavila sam periku, kupila sebi haljinu i cipele. Jedva sam hodala, ali sam uspjela da odem – kaže ona za Sors.

Problemi su počeli pri upisu u srednju školu kada joj je rečeno da neće biti upisana u željenu školu, jer nije u mogućnosti da polaže maturski ispit. Odmah je uključeno i Ministarstvo obrazovanja, a Lamija nije ni slutila šta je čeka u školi.

– Na početku sam doživjela veoma ružne situacije i komentare od strane i profesora i učenika. Govorili su mi da izmišljam te stvari, da ja zapravo nisam svesna šta znači rak, da treba da me bude stid što govorim tako nešto, da treba da poštujem ljude koji boluju od te bolesti… – objašnjava djevojka.