"U Klinici za psihijatriju bilo je liječenih pacijenata koji su zavisni od interneta i mobilnih telefona, ali se radilo uglavnom o osobama mlađe životne dobi koje su doveli zabrinuti roditelji. O nekim statističkim podacima ne možemo govoriti u smislu većeg broja, jer se radilo o pojedinačnim slučajevima. S obzirom na široku rasprostranjenost korištenja tehnologije i kod mladih i kod odraslih ova problematika se još ne prepoznaje na adekvatan način u pravom smislu riječi", kazala je Zivlak Radulovićeva.

 

Kako kaže, problem nastaje u najranijim godinama, jer djeca koriste različite tehnologije koje im daju roditelji.

 

"Problem i jeste što to počinje u ranom uzrastu i što se dnevno vrijeme korištenja mobilnih tehnologija povećava iz dana u dan vrtoglavom brzinom. Jedna od studija koja je je rađena još 2007. godine na Univerzitetu Teksas obuhvatila je više od 1.000 djece i pokazala da 75 odsto djece gleda televiziju dok je 32 odsto gledalo video-snimke ili DVD, pri čemu je ukupna dnevna izloženost bila sat vremena i 20 minuta", kazala je Zivlak Radulovićeva.

 

Dodaje da su djeca uzrasta od pet i šest godina pred kompjuterom provodila još dodatnih 50 minuta.

 

"Danas, u 2023. godini znamo da je vrijeme koje mladi provode na internetu i digitalnim tehnologijama i duže, pa je potencijal za razvoj zavisnosti mnogo veći. Provođenje mnogo vremena na telefonu i internetu dovodi do toga da se javlja nešto što zovemo stalna, ali djelimična pažnja, jer se prati više informacija istovremeno. Ovakva vrsta pažnje ne daje mogućnost na dovršavanje određenih aktivnosti, tačnije, usmjeravanja pažnje u određenom pravcu, pa se mozak mladih ljudi nalazi stalno u stanju povišenog stresa", objašnjava Zivlak Radulovićeva.

 

Ističe da su mladi ljudi u ovakvom stanju sve više u potrazi za nečim novim, što im smanjuje vrijeme za razmišljanje i donošenje promišljenih odluka.

 

Ističe da se smatra da, ukoliko je djetetov mozak previše izložen uticaju televizije, kompjutera, telefona, može dovesti do hiperaktivnosti, razdražljivosti i poremećaja deficit pažnje.

 

Kako kaže, zbog toga je Američka akademija pedijatara još 2001. godine preporučila da djeca mlađa od dvije godine uopšte ne gledaju televiziju.

 

"Današnji adolescenti provode više od punog radnog vremena koristeći telefone, što otežava razvoj vještine tradicionalne komunikacije licem u lice i dovodi do osjećanja anksioznosti prilikom ostvarivanja realnih kontakata, jer ovu vještinu nisu uspjeli razviti kroz neposredni kontakt", objašnjava doktorica.

 

Navodi da su simptomi zavisnosti od interneta kada mlada osoba stalno bude zaokupljena aktivnostima na telefonu i nije u stanju da to smanji ili prekine.

 

"Ako pokušaji da mu roditelji ograniče upotrebu interneta ili telefona dovode do nemira, razdražljivosti ili drugih promjena raspoloženja to su jasni simptomi. Takođe, mladi ljudi vrlo često lažu roditeljima kada ih upitaju o aktivnostima na internetu, javljaju se problemi sa uspjehom u školi, često intenziviranje boravka na internetu kada se mlada osoba osjeća neugodno ili ima neke probleme. Dužina trajanja boravka na telefonu ili internetu je 40 i više sati svake nedjelje, a vrlo često se mlada osoba žali i na prisutne fizičke simptome kao što je bol u vratu, leđima, istegnuće mišića, problem sa vidom i slično", objašnjava Zivlak Radulovićeva.

 

Napominje da Klinika za psihijatriju ima Odjeljenje za djecu i adolescente (bolnički dio), a i ambulante u južnom krilu UKC RS gdje utorkom prijepodne i srijedom popodne radi tim stručnjaka (psihijatar, psiholog, socijalni radnik) pa se roditelji koji uoče simptome zavisnosti kod svoje djece mogu javiti za pomoć.

 

"Najbolja prevencija je kontrola i ograničenje korištenja tehnologija od najranijeg djetinjstva, popunjavanje vremena društveno korisnim aktivnostima i kvalitetnije osmišljenim porodičnim aktivnostima koje ne uključuju korištenje tehnologije", zaključila je Zivlak Radulovićeva.

 

Jedna Banjalučanka koja je u ranim tridesetim godinama kaže da je svjesna da je zavisna od telefona.

 

"Ne znam da li bi to nazvala zavisnošću od telefona ili od interneta. U prosjeku koristim telefon šest do sedam sati dnevno, što je previše s obzirom na to da na poslu sjedim pred računarom. Dešavalo mi se da držim telefon ispred tastature i malo radim na telefonu, malo na računaru. Svoju zavisnost, jer priznajem da sam zavisna, pravdam poslom kojim se bavim, ali zaista to nije opravdanje. Svjesna sam da ga koristim previše i da imam problem", kazala je ona.