Rođena je 1991. godine u Mrkonjić Gradu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a potom je istraživački smjer fizike upisala na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu.  Nakon završenih osnovnih i master studija, odlučila je da se upiše na doktorske studije, zbog čega se 2016. godine preselila u Nizozemsku, gdje se krunisala zvanjem doktora nuklearne fizike.

 

Kako naglašava, tokom master studija se fokusirala na eksperimentalnu nuklearnu fiziku, koja ju je zainteresovala do te mjere da je aktivno tražila priliku da učestvuje u  najizazovnijim eksperimentima današnjice.

 

"Takva prilika se pojavila na Univerzitetu u Groningenu, gdje sam konkurisala za doktorsku poziciju, koja mi je bila privlačna ne samo zbog koncepta doktorskih studija i istraživačkog projekta, nego i zbog stručnosti istraživačkog tima. Aplikacija se nije razlikovala od standardne aplikacije za posao. Nakon nekoliko krugova sa intervjuima, moji mentori su me odabrali kao najboljeg kandidata i ponudili mi poziciju doktoranda", prisjeća se Anđelićeva.

 

Prema njenim riječima, doktorirala je na Univerzitetu u Groningenu, gdje doktorske studije obično traju četiri do pet godina.

 

"Međutim, skoro tri godine sam provela na institutu 'GSI Helmholtz Centre for Heavy Ion Research' u Njemačkoj, gdje sam radila na istraživanju vrlo teških i superteških jezgara. Ljubav prema ovoj disciplini se rodila iz radoznalosti i želje da doprinesem pružanju odgovora na neka od fundamentalnih pitanja o strukturi i porijeklu materije", priča ova Mrkonjićanka za "Nezavisne novine".

 

Njena odricanja, kako dodaje, uglavnom se odnose na život u inostranstvu, koji ponekad može biti nezgodan nezavisno od toga  kojim poslom se bavite, a posebno tokom pandemije kovida-19 kada je, ističe, teško uskladiti poslovne obaveze sa putovanjima i obilaskom najbližih.

 

"Posao fizičara istraživača podrazumijeva svakodnevno učenje kako bi se riješili određeni problemi i to je ono u čemu mi uživamo, tako da nikada nisam obraćala pažnju na 'obaranje rekorda u učenju'. Mnogo veći izazov su mi predstavljale eksperimentalne kampanje koje mogu da traju po nekoliko mjeseci i tokom kojih se mjerenja vrše neprekidno, što naravno podrazumijeva rad u tri smjene i visok stepen odgovornosti za pripremu i tok akceleratorskih eksperimenta, koji su izuzetno skupi", ističe Brankica za "Nezavisne novine".

 

Ona Mrkonjić Grad posjećuje dva-tri puta godišnje, kako kaže, prvenstveno zbog prijatelja i porodice, ali i zbog prirodnih ljepota u okolini grada. Ovih dana je u rodnom gradu, a prijem joj je upriličio načelnik opštine Dragan Vođević, koji joj je čestitao na velikom uspjehu.

 

"Čast mi je što razgovaram sa jednim doktorom nuklearne fizike, a srećan sam što vidim koliko Brankica voli naš Mrkonjić Grad. Školovani, mladi i uspješni ljudi su naši najbolji ambasadori", naveo je Vođević.