Pekić je bio romansijer sa izrazitim smislom za suptilno nijansiranje i psihološku i sociološku analizu, prožetu ironičnim odnosom prema svijetu.

Zbog pripadnosti ilegalnoj organizaciji Savezne demokratske omladine Jugoslavije, poslije Drugog svjetskog rata proveo je nekoliko godina na robiji.

Jedan je od osnivača Demokratske stranke 1989, prve opozicione partije poslije poluvjekovne komunističke vlasti u Srbiji.

Njegova najpoznatija djela su: romani "Vreme čuda", "Hodočašće Arsenija Njegovana", "Uspenje i sunovrat Ikara Gulbekijana", "Kako upokojiti vampira", "Zlatno runo", "Atlantida", "Novi Jerusalim", "Argonauti", "Pisma iz tuđine", "Godine koje su pojeli skakavci", "Besnilo"...

Pekić je napisao i drame: "Kako zabaviti gospodina Martina", "Na ludom belom kamenu", te scenario za film "Dan četrnaesti".

Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman "Hodočašće Arsenija Njegovana" iz 1970. godine i niza drugih priznanja poput: Nagrade "Sterijinog pozorja", nagrada udruženja izdavača, godišnja nagrada Udruženja književnika Srbije za Sabrana djela, "Njegoševe nagrade", Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom za doprinos u kulturnom stvaralaštvu...

Borilav Pekić umro je 2. jula 1992. godine u Londonu.