Foto: Ilustracija: NASA

NOVA analiza prašine s Mjeseca je pokazala da određeni dio vode na njegovoj površini možda dolazi sa Sunca. Tačnije, da je nastao nakon što je vodonik prekrio površinu Mjeseca i oni iz solarnog vjetra, reagovali s mineralnim oksidima i vezali se s kiseonikom.

Posljedica ovog procesa je značajna količina vode koja bi se mogla skrivati u lunarnom regolitu na određenim geografskim širinama. Ovo otkriće bi moglo pomoći pri razumijevanju porijekla i distribucije vode na Mjesecu, a može čak biti relevantno i za naše shvaćanje porijekla vode na Zemlji, piše Science Alert.
 
Kozmički kišni oblaci
Mada Mjesec izgleda kao suva kugla puna prašine, nedavne studije su pokazale da tamo ima puno više vode nego što se do sada pretpostavljalo. Naravno, nju ne možemo vidjeti kao kod nas na Zemlji; kako se talasa u jezerima ili morima, jer se skriva u lunarnom regolitu, u kraterima koji su uvijek pod sjenom i u kuglicama vulkanskog stakla.
 
To naravno dovodi do mnogih pitanja. Koliko vode tačno ima gore? Kako se ona distribuira? I odakle je, pobogu, došla? Na posljednje pitanje vjerojatno ima više odgovora. Neki dio je mogao stići nakon udara asteroida, neki sa Zemlje, a neki iz kozmičkih "kišnih oblaka".
 
Da budemo pošteni, Sunce baš nije prepuno vlage, no njegov vjetar je dobar izvor vodikovih iona. Geokemičari Yuchen Xu i Heng-Ci Tian iz Kineske akademije nauka pronašli su u uzorcima koje je donijela misija Chang'e-5 dokaze koji podupiru tezu da bi solarni vjetar mogao biti jedan od izvora mjesečeve vode.
 
"Ovo otkriće je od velikog značaja za buduće korištenje vodenih resursa na Mjesecu"
Proučavali su 17 uzorkaka: 7 olivina, 1 piroksen, 4 plagioklasa i 5 stakla. Radilo se o uzorcima koji su, za razliku od onih koje su uzele misije Apollo i Luna, prikupljeni s područja srednje geografske širine Mjeseca.

Pomoću spektroskopije su proučili hemijski sastav rubova tih zrnaca te u većini njih našli vrlo visoku koncentraciju vodonika (od 1.116 do 2.516 dijelova na milion) i veoma nizak odnos izotopa deuterijuma i vodonika.
 
Ovi omjeri su u skladu s omjerima ovih elemenata u solarnom vjetru, što sugeriše da je solarni vjetar nataložio vodonik na površini Mjeseca. Model koji se temelji na ovim nalazima ukazuje na to da bi polarna područja Mjeseca mogla biti puno bogatija vodom koja nastaje zbog solarnog vjetra - informacija koja bi mogla biti vrlo korisna u planiranju budućih misija istraživanja Mjeseca.
 
"Ovo otkriće je od velikog značaja za buduće korištenje vodenih resursa na Mjesecu. Takođe, kroz razvrstavanje čestica i zagrijavanje, relativno je lako eksploatirati i koristiti vodu koja se nalazi u Mjesečevom tlu", rekao je kemičar Yangting Lin iz Kineske akademije znanosti.
 
Istraživanje naziva High abundance of solar wind-derived water in lunar soils from the middle latitude objavljeno je u časopisu PNAS.
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )