Rezultat je 63.470.861.269, a Banuu je trebalo samo 26 sekundi da izračuna ovaj broj u glavi. U Indiji ga zovu “najbrži ljudski digitron” pošto njegov mozak deset puta brže obrađuje cifre nego što je to slučaj kod običnog čovjeka, piše Telegraf.

Kako kaže, pored talenta, u izračunavanju ovoliko komplikovanih brojeva ovom mladiću pomažu i njegovi metodi koje je sam uvježbao.

Banu je 15. avgusta na Olimpijadi za mentalne sportove u Londonu osvojio zlatnu medalju, ali kako kaže, nije bilo lako da dođe do ovakvih sposobnosti.

Nesreća koja je promijenila sve

Banu je 2005. godine doživio nesreću dok se vozio na skuteru sa rođakom. Pokupio ih je kamion, a tom prilikom on je udario glavom o zemlju. Kako navodi “Si-En-En”, konstatovana mu je fraktura lobanje, a dobio je 85 šavova. Imao je čak i nekoliko operacija prije nego što su ga ljekari stavili u hemijski indukovanu komu.

Probudio se posle skoro sedam dana provedenih u komi, a ljekari su tada kazali roditeljima Banua koji je tada imao pet godina da će možda do kraja života imati problema sa pamćenjem zbog povreda. Narednih godinu dana proveo je oporavljajući se u krevetu.

– Nesreća je promijenila način na koji sam nekada shvatao zabavu i to je razlog što sam ovdje gde jesam – priča ovaj 20-godišnjak.

Kuća bez ogledala

Tokom oporavka, Banu je naučio da igra šah i riješava slagalice kako bi mu mozak narodski rečeno “radio”, a zatim je počeo da se bavi matematičkim problemima.

– Sjećam se bola… to je najtraumatičnije iskustvo koje sam imao u životu. Nisam mogao godinu dana da idem u školu. Morao sam da se oslanjam na slagalice i brojeve kako bih bio bolje – priča ovaj mladić.

Nesreća mu je ostavila veliki ožiljak na glavi. Da se ne bi potresao zbog rane, njegovi roditelji su na godinu dana sklonili sva ogledala u kući. Međutim, on je bio odlučan u namjeri da ga ta nesreća definiše.

– Gurao sam sebe da vježbam to u čemu sam dobar i želio sam da se dokažem – objasnio je on, prenosi Blic.

Očeve suze

Banu je kao sedmogodišnji dječak 2007. godine zauzeo treće mjesto na državnom takmičenju za “brzu aritmetiku”. Ono što je na njega ostavilo jak utisak bile su očeve suze.

– Otac nije plakao zbog medalje, već kroz šta sam sve prošao da bih stigao tu – kaže ovaj matematički genije.

Ređali su se usjpesi, a 2011. godine pobijedio je na državnom takmičenju aritmetike. Kada je imao 13 godina, predstavljao je Indiju na svjetskim takmičenjima i oborio je čak četiri rekorda za najbrže računanje, množenje, super oduzimanje i mentalnu matematiku.