Ovaj veliki uspjeh je postao neophodan jer su glavni potisnici letjelice, koji kontrolišu njenu orijentaciju, gubili funkciju zbog nakupljanja različitih ostataka. Ako potisnici potpuno otkažu, Voyager 1 bi mogao izgubiti mogućnost da usmjerava svoju antenu prema Zemlji, što bi rezultiralo prekidom komunikacija s našom planetom nakon gotovo 50 godina rada.

Stvar je postala još hitnija jer se tim suočio sa striktnim rokom dok je pokušavao riješiti situaciju s potisnicima. Nakon 4. maja je antena postavljena na Zemlji, koja šalje komande Voyageru 1 i njegovom blizancu Voyageru 2, trebala biti isključena zbog višemjesečnih nadogradnji, što bi onemogućilo pravovremenu intervenciju.

Voyageri su lansirani 1977. godine s primarnom misijom istraživanja vanjskih planeta našeg Sunčevog sistema, a nakon što su obavili prvobitni cilj, fokusirali su se na istraživanje međuzvjezdanog prostora. Voyager 1 je napustio Sunčev sistem u augustu 2012. godine, a potom je isto učinio i Voyager 2 u novembru 2018. godine. Ove letjelice su zajedno proputovale više od 46,7 miliona kilometara, što ih čini najudaljenijim objektima od Zemlje koje je čovjek napravio. Također, pružile su neviđene uvide u naš Sunčev sistem.

Iako su oba Voyagera u funkciji, njihova starost i ogromna udaljenost od Zemlje rezultiraju značajnim tehničkim izazovima. Generatori radioizotopa koji ih održavaju u funkciji postepeno slabe svake godine, zbog čega je NASA morala ugasiti instrumente i grijače kako bi sačuvala energiju za sisteme letjelice duže od njihovih granica. Voyager 1 je nedavno imao grešku u podacima uzrokovanu neispravnim čipom, no inženjeri su to riješili pametnim softverskim rješenjem.

Uprkos preprekama, Voyageri nastavljaju s radom, što je dokaz njihovog robusnog dizajna i domišljatosti timova koji upravljaju njima.

Rezervni potisnici su neophodni za izvođenje preciznih "manevara rotacije", kojima se podešava orijentaciju Voyagera 1 kako bi antena ostala usmjerena prema Zemlji i omogućila pouzdanu komunikaciju. Primarni potisnici su zakazali 2004. godine nakon što su dva mala unutrašnja grijača, koji su ključni za njihov rad, izgubili napajanje i prestali s radom. Nakon detaljne procjene, inženjeri su zaključili da se ti grijači ne mogu popraviti iz daljine, zbog čega su se prebacili na rezervne potisnike kako bi održavali poravnanje star trackera, ključnog instrumenta koji pomaže Voyageru 1 da navigira i stabilizuje se u svemiru.

"Mislim da je u to vrijeme tim bio spreman prihvatiti da glavni potisnici ne rade, jer su imali dobru rezervu. Vjerovatno nisu ni očekivali da će Voyageri biti funkcionalni i u narednih 20 godina", izjavio je Kareem Badaruddin, menadžer misije Voyager u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon.

Kako bi se problem riješio, NASA-in tim je morao ponovo aktivirati davno uspavane rezervne potisnike Voyagera 1 i potom pokušati pokrenuti grijače koji bi ih održavali u funkciji. Da se star tracker udaljio previše od zvijezde vodilje tokom tog procesa, potisnici bi se automatski aktivirali kao sigurnosna mjera, no ako se grijači ne bi pokrenuli dotad, korištenje potisnika bi uzrokovalo opasan rast pritiska. Stoga je tim morao precizno poravnati star tracker prije nego su potisnici aktivirani.

S obzirom na činjenicu da je Voyager veoma daleko, tim se suočio s agonijom od 23 sata čekanja da radio signal stigne nazad do Zemlje. Da je test propa, Voyager bi već bio u ozbiljnom problemu. Međutim, 20. marta je njihovo strpljenje nagraženo, jer je Voyager savršeno odgovorio na komande. Dvadeset minuta nakon primanja signala, tim je uočio rast temperature grijača potisnika, što je bio jasan znak da rezervni potisnici rade kako je i planirano.

"To je bio veličanstven trenutak. Ovi potisnici su smatrani 'mrtvim', što je bio legitiman zaključak. Jedan od naših inženjera je vjerovao da je popravak moguć, a onda je uslijedilo čudo koje je spasilo Voyager", rekao je Todd Barber, vođa misije za pogon.

Ovo dostignuće ističe domišljatost inženjera i njihove vještine rješavanja problema, koje održavaju Voyager operativnim i nakon gotovo pet desetljeća. Uprkos tehničkim preprekama i starosti letjelica, Voyager 1 i 2 nastavljaju slati vrijedne podatke izvan našeg Sunčevog sistema. Misija nudi unikatnu priliku za širenje našeg razumijevanja međuzvjezdanog prostora, znanja koje nijedna druga svemirska letjelica dosad nije mogla pružiti.