Pomoć članica alijanse nije simbolična. Riječ je o konkretnim ulaganjima kroz doniranu opremu, vojna vozila, komunikacijske sisteme, EOD robote, obuke i vježbe koje omogućavaju bržu i efikasniju reakciju na krizne situacije. U toj realnosti, NATO nije samo savez - on je postao najvažniji oslonac za funkcionisanje i modernizaciju OS BiH.

"Oružane snage BiH imaju DCB (Defence Capacity Building), gdje partneri - zemlje pojedinačno i NATO doniraju opremu za potrebe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Nedavno je Slovenija donirala vozila za vojnu policiju. Da ne govorim o Sjedinjenim Državama i ovim velikim partnerima koji su u tome, i to je proces koji traje. A sam proračun BiH je u zadnjih nekoliko godina podignut i veliki dio je išao ka Ministarstvu obrane u kontekstu povećanja plaća i podizanja standarda, u prvom redu vojnika, časnika i dočasnika koji služe u OS BiH", ističe Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i predsjedavajući Komisije za saradnju sa NATO-om BiH.

Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka UNSA, ističe da male države poput Bosne i Hercegovine nemaju autonomnu sposobnost za odvraćanje većih prijetnji, tako da svoju sigurnost mogu graditi samo kroz pametno pozicioniranje unutar šire sigurnosne arhitekture kao što je NATO.

Prema njegovim riječima, najefikasniji način da BiH iskoristi partnerstvo s NATO-om jeste kroz maksimalnu funkcionalnu integraciju u NATO-standarde.

"To znači fokus ne samo na članstvo per se, već na stvarnu interoperabilnost koja uključuje obuke, vježbe, tehničku modernizaciju, digitalizaciju i logističke kapacitete. Bosna i Hercegovina treba pragmatično koristiti svaki program, od Defence Capacity Building paketa do DEEP obrazovnih inicijativa da bi unaprijedila svoju operativnu efikasnost", kaže profesor Turčalo.

Dodaje da u realpolitičkom smislu nema sigurnosti bez kapaciteta. A kapaciteti koštaju.

"Međutim, BiH ima ograničen fiskalni prostor, uz snažne političke opstrukcije, tako da troši manje od jedan posto BDP-a na odbranu. Zbog toga je strateški neophodno da vanjski resursi nadomjeste unutrašnju slabost. NATO pomoć kroz DCB nije puka simbolika, nego je praktično direktna injekcija moći kroz donacije opreme, logističku podršku i obuku ljudstva. Istovremeno, NATO vježbe poput Dynamic Response transformiraju Oružane snage BiH iz pasivnog faktora u aktivnog aktera regionalne stabilnosti. Međutim, sve ovo bi trebala pratiti makar minimalna domaća ulaganja. Kapitalni izdaci, iako skromni, moraju pratiti NATO pomoć. To je zakon recipročnosti, jer partneri investiraju samo tamo gdje postoji element samoodrživosti", naglašava Turčalo.

Dijana Gupta, predsjednica Atlantskog vijeća BiH, smatra da je za našu zemlju najvažnije da saradnjom u oblasti sigurnosti, interoperabilnosti, predstojećim reformama u oblasti odbrane čuva optimalan partnerski odnos sa NATO-om.

"Posebno u očuvanju mira i vladavine prava. Mirovna misija EUFOR Altea i NATO su najbolji i najjači prijatelji BiH, koji su u potpunosti posvećeni napretku BiH, sigurnosti i očuvanju mira. NATO je u zadnjih 20 godina najviše pomogao da naši vojnici u potpunosti budu spremni za izvršavanje najtežih zadataka. Ta asistencija i mentorstvo najveći su benefit i privilegija koju jedna mala država kao BiH ima. Ponosni smo na to", kaže Gupta.

Brkić naglašava važnost sastanaka na najvišem političkom nivou, podsjećajući na razgovore koje su predstavnici BiH imali u zadnjih godinu i po. Vojni aspekt, kaže, ne ovisi isključivo i samo od Saveza.

"Nego zavisi i od saveznika, koliko su oni spremni da u ovom trenutku, kada povišeno izdvajaju i za svoje potrebe, pomognu u smislu opreme i Oružane snage BiH. No, temeljna, važna poruka je da je NATO partner i da je NATO tu, te da je NATO taj koji pomaže izgradnju, ne samo u tom smislu vojne opreme, nego i u političkom i vrijednosnom smislu Oružane snage Bosne i Hercegovine", podvlači Brkić.