Smrtni slučajevi kao posljedica turbulencije su izuzetno rijetki. Ne postoje zvanični podaci, ali se procjenjuje da je od 1981. godine bilo otprilike četiri smrtna slučaja. Međutim, povrede pokazuju drugačiju sliku. Samo u SAD-u je od 2009. godine zabilježeno 207 teških povreda gdje je osoba bila hospitalizirana duže od 48 sati.

Stručnjaci upozoravaju da bi zračni saobraćaj mogao postati otežan kako klimatske promjene mijenjaju atmosferske uslove: očekuje se da će promjene temperature i promjene u obrascima vjetra u gornjim slojevima atmosfere povećati učestalost i intenzitet jakih turbulencija.

"Možemo očekivati udvostručenje ili utrostručenje količine ozbiljnih turbulencija širom svijeta u narednih nekoliko decenija", kaže profesor Paul Williams, atmosferski naučnik sa Univerziteta u Readingu.

"Za svakih 10 minuta jake turbulencije koju sada doživljavamo, to bi se moglo povećati na 20 ili 30 minuta", kazao je Williams.

Dakle, ako turbulencija postane intenzivnija, postavlja se pitanje da li bi mogla postati i opasnija ili postoje pametni načini na koje aviokompanije mogu bolje "zaštititi" svoje avione od turbulencije.

Neravan sjevernoatlantski put

Jake turbulencije se definišu kao pokreti aviona gore-dolje koji prolaze kroz uzburkani vazduh i vrše silu veću od 1,5 g na vaše tijelo, što je dovoljno da vas podigne iz sjedišta ako niste vezani sigurnosnim pojasom.

Procjene pokazuju da se svake godine dogodi oko 5.000 incidenata s jakim ili težim turbulencijama, od ukupno više od 35 miliona letova koji se sada realizuju širom svijeta.

Od teških povreda nanesenih putnicima koji su letjeli tokom 2023. godine gotovo 40 posto je uzrokovano turbulencijom, prema godišnjem izvještaju o sigurnosti Međunarodne organizacije civilnog vazduhoplovstva.

Ruta između Velike Britanije i SAD-a, Kanade i Kariba je među područjima za koja se zna da su najviše pogođena turbulencijama. U proteklih 40 godina, otkako su sateliti počeli posmatrati atmosferu, došlo je do povećanja jakih turbulencija iznad sjevernog Atlantika za 55 posto.

Međutim, prema nedavnoj studiji, predviđa se da će se učestalost turbulencija povećati i u drugim područjima, među njima, dijelovima Istočne Azije, Sjeverne Afrike, Sjevernog Pacifika, Sjeverne Amerike i Bliskog istoka.

Povećanje jakih turbulencija, koja su dovoljna da vas podignu iz sjedišta, moglo bi potencijalno dovesti do većeg broja povreda ili čak smrti u najtežim slučajevima. Neki putnici su zbog toga zabrinuti. Više od petine odraslih osoba u Velikoj Britaniji kaže da se plaši letenja, prema nedavnom istraživanju YouGova, a pogoršanje turbulencije moglo bi putovanja učiniti još većom noćnom morom za te ljude.

Međutim, krila aviona su dizajnirana za let kroz turbulentni zrak. Kao što kaže Chris Keane, bivši pilot, a sada instruktor u školi za obuku na terenu, "nećete vjerovati koliko je krilo fleksibilno. U putničkom avionu 747, tokom 'destruktivnog' testiranja, krila se savijaju prema gore za oko 25 stepeni prije nego što puknu, što je zaista ekstremno i nešto što se nikada neće dogoditi, čak ni pri najjačim turbulencijama."

No, za aviokompanije postoji skrivena zabrinutost: to su ekonomski troškovi veće turbulencije, koji bi u narednom periodu mogli iznositi od 180.000 do 1,5 miliona funti po aviokompaniji godišnje.

To uključuje troškove provjere i održavanja aviona nakon jakih turbulencija, troškove kompenzacije ako let mora biti preusmjeren ili odgođen, te troškove povezane s boravkom na pogrešnoj lokaciji.

Domino efekat klimatskih promjena

Postoje tri glavna uzroka turbulencije: konvektivna (oblaci ili grmljavinske oluje), orografska (strujanje zraka oko planinskih područja) i vedar zrak (promjene smjera ili brzine vjetra).

Svaka vrsta može donijeti ozbiljne turbulencije. Konvektivne i orografske turbulencije se često lakše mogu izbjeći. To je turbulencija čistog zraka koja se, kao što i samo ime govori, ne može vidjeti. Ponekad se čini da se pojavljuje niotkuda.

Klimatske promjene su glavni faktor u povećanju i konvektivne i turbulencije u čistom zraku.

Iako je odnos između klimatskih promjena i grmljavinskih oluja složen, toplija atmosfera može zadržati više vlage, a ta dodatna toplina i vlaga kombiniraju se kako bi stvorile intenzivnije grmljavinske oluje.

Povezivajući ovo s turbulencijom, konvektivna turbulencija nastaje fizičkim procesom dizanja i spuštanja zraka u atmosferi, posebno unutar oblaka. I nećete naći snažnije uzlazne i silazne struje nego u kumulonimbusima ili oblacima s grmljavinskom olujom.

To je bio uzrok ozbiljnih turbulencija na putovanju Andrewa Daviesa 2024. godine. Izvještaj singapurskog Biroa za istrage sigurnosti transporta utvrdio je da je avion "vjerovatno letio iznad područja u kojem se razvija konvektivna aktivnost" iznad južnog Mjanmara, što je dovelo do "19 sekundi ekstremne turbulencije koja je uključivala pad od 178 stopa za nešto manje od pet sekundi".

Jedna studija iz SAD-a objavljena u časopisu Science 2014. godine pokazala je da se za porast globalne temperature od jedan stepen Celzijusa broj udara groma povećava za 12 posto.

Kapetan Nathan Davies, pilot komercijalne aviokompanije, kaže: "Primijetio sam više velikih olujnih ćelija koje se šire prečnikom od 128 kilometara u posljednjih nekoliko godina, nešto što biste očekivali da je rijetkost."

Međutim dodaje: "Velike kumulonimbuse je lako vizuelno uočiti osim ako nisu ugrađeni u druge oblake, tako da ih možemo zaobići."

Turbulencija u čistom zraku uskoro bi se mogla povećati. Uzrokuje je poremećeni zrak u i oko mlazne struje (brzi vjetar koji puše na oko šest milja u atmosferi, što je ista visina na kojoj lete avioni).

Hladniji zrak je na sjeveru, a topliji na jugu: ova temperaturna razlika i promjena vjetrova korisne su avionima kao vjetar u leđa kako bi uštedjeli vrijeme i gorivo. Međutim, također stvara turbulentni zrak.

"Klimatske promjene zagrijavaju zrak južno od mlazne struje više nego zrak sjeverno, tako da se temperaturna razlika pojačava", objašnjava profesor Williams i dodaje: "Što zauzvrat pokreće jaču mlaznu struju."