"Ono što je pozitivno jeste da smo uvjereni da Centralna banka nastavlja da radi normalno, što je od ključnog značaja za očuvanje aranžmana valutnog odbora i makroekonomske stabilnosti", rekla je ona.

 

NN: Kako izgledaju ekonomske projekcije za BiH i kako napreduje ekonomski oporavak? Zašto je MMF revidirao projekcije rasta?

 

IJANKU:  Projekcije za BiH koje su objavljene prošlog mjeseca zaista su korigovane naniže u pogledu rasta. Međutim, ove projekcije bile su bazirane na podacima koje je naš tim imao ljetos. U oktobru smo u okviru naše dvonedjeljne virtuelne posjete vodili opsežne razgovore i sa vlastima i sa predstavnicima privatnog sektora. Bilo nam je zadovoljstvo čuti da su posljedice pandemije po ekonomiju blaže nego što je to bilo očekivano te da uz rastuću spoljnu potražnju dolazi do oporavka ekonomskih aktivnosti. Na osnovu posljednjih podataka i informacija koje smo dobili tokom misije, projiciramo da će realni bruto domaći proizvod u 2021. godini porasti za 4,5 odsto, a za 3,2 odsto u 2022.  godini. Međutim, zbog nepovoljne situacije sa kovidom i izuzetno napete i nestabilne političke situacije mi takođe vidimo i velike rizike.

 

NN: Vidimo porast inflacije, ne samo u BiH, nego globalno. Kako će se to odraziti na cijene i plate u BiH?

 

IJANKU: Zaista svjedočimo rapidnom ubrzanju inflacije u razvijenim ekonomijama i ekonomijama u razvoju koje je vođeno snažnijom potražnjom, problemima u snabdijevanju i rastućim cijenama sirovina. Mi projiciramo da će do sredine 2022. godine ovi inflatorni pritisci oslabiti  mada rizici u pogled rasta inflacije i dalje ostaju prisutni. U BiH je u velikoj mjeri zbog rasta cijena prehrambenih proizvoda, inflacija na godišnjem nivou u septembru  dosegla tri odsto. Očekujemo da će inflacija rasti i u narednim mjesecima zbog povećanja cijena sirovina, troškova transporta te snažne domaće potražnje, ali će u 2021-2022. u prosjeku ostati ispod dva odsto. Sa rastom inflacije, oni koji donose politike mogu doći u iskušenje povećanja plata. Mi smatramo da bi to bilo pogrešno. Povećanje plata bi dovelo do rasta potražnje za robom i uslugama, a time i do pritiska za povećanje cijena. Umjesto povećanja plata, oni koji donose politike mogli bi osigurati ciljanu podršku onim grupama koje su najviše pogođene rastom cijena.

 

NN: Kako se trenutna nestabilna politička situacija u zemlji odražava na ekonomski oporavak? Šta su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi za ekonomiju?

 

IJANKU: Političke tenzije koče makroekonomske politike i reforme, predstavljajući prijetnju po oporavak i prospekte rasta. Posebno smo zabrinuti zbog potencijalnog povlačenja RS iz ključnih institucija, uključujući i povlačenje iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Naše je mišljenje da bi ekonomski troškovi povlačenja bili znatni, uključujući i za RS, jer bi povlačenje iz UIO dovelo da smanjenja naplate poreza, a moglo bi uticati i na servisiranje spoljnog duga te kreditni rejting zemlje. Ono što je pozitivno jeste da smo uvjereni da Centralna banka nastavlja da radi normalno, što je od ključnog značaja za očuvanje aranžmana valutnog odbora i makroekonomske stabilnosti.

 

NN: Nedavno ste posjetili BiH. Kakve su Vaše impresije? Ima li volje za novi aranžman s MMF-om od strane naših vlasti?

 

IJANKU: Dobra naplata poreskih prihoda i obilna sredstva po osnovu spoljnog finansiranja ove godine smanjila su potrebu za sredstvima MMF-a. Nadalje, u prethodnim pregovorima o novom programu od vlasti smo tražili da sprovedu reforme u pogledu jedinstvenog ekonomskog prostora, unapređenja upravljanja i izgradnje otpornije i inkluzivnije ekonomije. Izgledi za ove reforme u sadašnjoj napetoj političkoj situaciji značajno su se pogoršali. Mi smo spremni da ponovo otpočnemo razgovore o novom programu kada to dozvole politički uslovi. U međuvremenu nastavićemo našu podršku kroz tehničku pomoć i savjetodavne politike.

 

NN: MMF je nedavno pružio pomoć BiH. Da li je ova pomoć smanjila potrebu za novim programom?

 

IJANKU: Finansijska sredstva MMF-a za urgentne situacije i alokacija specijalnih prava vučenja smanjili su potrebe za direktnim finansiranjem, što je omogućilo zemljama članicama, uključujući i BiH, da se fokusiraju na borbu protiv pandemije. Međutim, ova sredstva nisu zamjena za reforme koje bi osigurale snažan i održiv oporavak, što je tradicionalno ugrađeno u MMF-ove programe. MMF je odgovorio na krizu kroz raspodjelu urgentnih finansijskih sredstava putem instrumenata brzog finansiranja kako bi se pomoglo zemljama članicama da se suoče sa pandemijom. Za razliku od toga, generalna alokacija SDR-a predstavljala je izuzetnu mjeru politika koja je imala za cilj da podupre rezerve i likvidnost svih članica MMF-a. Kako države izlaze iz faze neposredne krize, uključujući i BiH, tako se i finansijska pomoć MMF-a ponovo vraća na prave programe kreditiranja, gdje je doznačavanje sredstava vezano za ključne reforme s ciljem osiguranja snažnog i održivog oporavka.