Zanimljivosti
18.09.2021.
09:22
Od graditelja piramida do Novog svijeta: Ko je i od kada vjerovao u svojstva bijelog luka (a ko nije smio da ga konzumira)?
Izvor: nationalgeographic.rs
0
Foto: cafe.ba
Bijeli luk se hiljadama godina koristi širom svijeta, koristi kao dodatak jelima, ali i kao lijek.
Bijeli luk pripada rodu Allium i u bliskom je srodstvu sa crnim lukom, kineskim lukom, mladim lukom, vlascem, prazilukom i ljutikom.
Istorija korišćenja bijelog luka
Bijeli luk se hiljadama godina koristi širom svijeta. Neki zapisi pokazuju da je bijeli luk bio u upotrebi kada su izgrađene piramide u Gizi, prije oko 5.000 godina.
Ričard S. Rivlin je u Journal of Nutrition napisao da je starogrčki ljekar Hipokrat (oko 460-370 p.n.e.), danas poznat kao "otac medicine", prepisivao bijeli luk za širok spektar stanja i bolesti. Hipokrat je promovisao upotrebu bijelog luka u liječenju respiratornih problema, parazita, lošeg varenja i umora.
Prvi olimpijski sportisti u staroj Grčkoj konzumirali su bijeli luk - što ga svrstava u najraniji primer sredstava koje poboljšava vještine koji se koriste u sportu.
Iz drevnog Egipta bijeli luk se proširio do naprednih drevnih civilizacija doline Inda (danas Pakistan i zapadna Indija), a odatle je stigao do Kine.
Prema stručnjacima iz Kev Gardens, engleskog kraljevskog botaničkog centra, ljudi drevne Indije cijenili su terapeutska svojstva bijelog luka i smatrali su ga i afrodizijakom. Viši slojevi izbjegavali su bijeli luk jer nisu podnosili njegov snažan miris, dok monasi, udovice, adolescenti i oni koji su u postu, nisu mogli da jedu bijeli luk zbog njegovog stimulativnog dejstva.
Tokom istorije na Bliskom istoku, u istočnoj Aziji i Nepalu, bijeli luk se koristio za liječenje bronhitisa, hipertenzije (visok krvni pritisak), tuberkuloze, poremećaja jetre, dizenterije, nadutosti, kolika, crijevnih crva, reume, dijabetesa i groznice.
Francuzi, Španci i Portugalci su bijeli luk odnijeli u Novi svijet.