Jedanaestogodišnji Lazar Živković iz Čokota i njegov dobar drug Tadija Petrović prodaju lubenice kako bi sakupili nešto novca za utakmice koje slijede u jesenjem dijelu takmičenja. Manje je bitno što Laza navija za Crvenu zvezdu, jer kaže voli da odlazi i na utakmice reprezentacije. Važno je da se navija i voli sport, a novac za ulaznice može da se zaradi i ovako.

Kako prenosi Jugmedia, mještani Čokota već dobro poznaju ovu požrtvovanu porodicu koja zbog Lazara čini i ono naočigled nemoguće.

„Kada sam postavio sliku na društvenim mrežama tada je i skočila i pordaja lubenica„, kaže uz osmijeh tata Zoran.

On kaže da ljudi dolaze iz drugih manjih gradova da pazare od Laze lubenicu.

„Videli su objavu, svidjelo im se sve to i eto njih svaki dan”, kaže uz osmijeh Zoran.

Iako je vezan za invalidska kolica ovaj veseli dječak čini sve da olakša i ovako komplikovan život porodici. Roditelji Marija i Zoran čine sve da ovaj dječak raste kao i njegovi vršnjaci, bez ikakvih razlika, zato mu pružaju baš sve.

“On je tako odgovoran i poslušan da i oko domaćih zadataka ja sa njim nemam nikada puno obaveza. U školi su mu izašli u susret pa mu je odlazak na časove sada lakši. On na tu pažnju uzvraća dobrim vladanjem i odličnim uspijehom, često je i na takmičenjima jer pokazuje interesovanje za mnoge nauke”, kaže za Niške Vijesti mama Marija.

Rukovodstvo i kolektiv OŠ Desanka Maksimović u Čokotu čine sve da Laza raste veselo sa vršnjacima.

„Oni su se od prvog dana trudili da Lazi sve učine dostupnim. Za razliku od nekih velikih gradskih škola, koje nemaju rampu, naša škola je ima“, kaže mama Marija za Niške Vesti.

Lazin koeficijent intelegencije je 128 što ga svrstava u veoma inteligentne osobe, a to potvrđuju i ocjene u školi. Šah i programiranje voli i to pokazuje na okružnim i držanim tamičenjima sa kojih donosi medalje i priznanja.

Da prodaju lubenice on i njegov drug Tadija došli su na ideju kako bi sakupljali novac za odlazak na neku utakmicu jer obojica vole sport.

Skoro da nije proustio ni jednu važnu utakmicu voljenog kluba jer roditelji žele da mu ispune baš svaku želju.

“Bio je na mnogim utakmicama i uglavnom ga svi igrači znaju”, kaže tata Zoran koji je Lazu odveo i u Minhen da gleda meč Srbija-Danska na upravo završenom Evropskom prvenstvu.

Laza ima dijagnozu – Spinalna mišićna atrofija ali ga to ne sprečava da sa osmijhom grabi kroz život, učenjem i velikom ljubavlju prema sportu, nije mu teško ni da prodaje lubenice. Laza je i u državnom programu pomoći za lječenje rijetkih bolesti. Živkovići kažu da su terapije koje prima Laza učinile da bolest više ne napreduje, pa je on povratio neke od funcija i bolje se osjeća.

Osmijeh ovog divnog dječaka govori nam sa koliko ljubavi svi mi moramo da gledamo na život, jer za razliku od Laze mnogi od nas mogu da se krećeu bez pomoći drugog. Dovoljno je barem to da danas navučete osmijeh, ovako lijep kao Lazin.