Ponovno otvaranje Ormuskog moreuza omogućilo je nastavak izvoza sirove nafte, ali je istovremeno otvorilo pitanje koliko će pojedine zemlje moći da povećaju proizvodnju. Irak i Kuvajt, čija je proizvodnja tokom sukoba pretrpjela velike gubitke, traže znatno veće kvote kako bi nadoknadili izgubljene prihode.

Irak je posebno nezadovoljan sadašnjim ograničenjima. Ministar nafte te zemlje upozorio je da bi Bagdad mogao da preispita članstvo u OPEK-u ukoliko ne dobije dozvolu za značajno povećanje proizvodnje. Cilj Iraka je da u narednom periodu dostigne proizvodnju od pet miliona barela dnevno, a dugoročno čak sedam miliona.

Ključnu ulogu u čitavom procesu ima Saudijska Arabija, najveći proizvođač nafte u okviru OPEK-a. Za razliku od Iraka i Kuvajta, Saudijci su tokom rata uspjeli da deo izvoza preusmjere preko naftovoda ka lukama na Crvenom moru, pa nisu pretrpjeli tako velike gubitke i nemaju isti interes da naglo povećavaju proizvodnju. Kako navodi CNN, upravo će odluka Saudijske Arabije odrediti budućnost kartela. Analitičari ocjenjuju da bi preveliko povećanje proizvodnje moglo da dovede do prezasićenja tržišta u trenutku kada se globalna tražnja još nije potpuno oporavila, što bi izazvalo snažan pad cijena nafte.

OPEK+ je za sada zauzeo oprezan pristup i odobrio relativno skromno povećanje proizvodnje od 188.000 barela dnevno, nastavljajući politiku postepenog vraćanja količina na tržište koja traje od marta ove godine.
Međutim, brojni stručnjaci upozoravaju da bi situacija mogla brzo da se promijeni. Ukoliko Irak i druge zemlje dobiju znatno više proizvodne kvote, tržište bi moglo da se suoči sa viškom nafte upravo u trenutku kada potražnja u Kini i Evropi ostaje slabija nego prije rata.

Analitičari procjenjuju da bi cijena nafte tokom 2027. godine mogla da padne na oko 60 dolara po barelu, dok pojedini scenariji za 2028. predviđaju pad i na oko 50 dolara. Najradikalniji scenario podrazumjeva da Saudijska Arabija odgovori masovnim povećanjem proizvodnje kako bi sačuvala uticaj unutar OPEK-a. U tom slučaju cijena nafte mogla bi da sklizne čak do oko 40 dolara po barelu, što bi odgovaralo potrošačima širom svijeta, ali bi predstavljalo ozbiljan udarac za mnoge proizvođače čije budžetske projekcije zavise od znatno viših cijena.

Zbog toga će naredni mjeseci biti presudni ne samo za budućnost OPEK-a, već i za kretanje cijena goriva, inflacije i energetskog tržišta širom svijeta.