Naime, još u vrijeme krvavih sukoba u Siriji, odlukom Predsjedništva BiH iz 2015. godine strogo je zabranjena isporuka domaćeg oružja i municije u ratom zahvaćena područja.

 

Koliko se ta odluka poštovala najbolje pokazuje istraživanje koje su već sljedeće, 2016. godine, proveli BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) i OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting Project), prema kome je BiH zauzela visoko sedmo mjesto na rang-listi zemalja čije je vojno naoružanje i municija najviše zastupljeno u Siriji.

 

Tako je, na primjer, objavljeno da je sa 302 miliona evra Hrvatska bila prva na listi zemalja koja je izvozila oružje u Siriju, zatim su slijedile Češka s 240, Srbija 194, Slovačka 192, Bugarska 122, Rumunija s 81 miliona evra, dok je na sedmom mjestu bila BiH, koja je izvezla oružja u vrijednosti od 72 miliona evra.

 

Slijedeći navedene informacije, kao i brojne druge izvještaje prema kojima fabrike namjenske industrije iz Federacije BiH, uprkos odluci Predsjedništva BiH, masovno izvoze oružje u ratom zahvaćene dijelove svijeta, tadašnji ministar spoljnih poslova BiH, Igor Crnadak, zatražio je istragu o pronalasku oružja iz BiH u Siriji. Međutim, od toga je ostalo mrtvo slovo na papiru.

 

Objava fotografija na kojima ukrajinski vojnici pokazuju minobacačke granate od 82 i 120 mm, proizvedene u sarajevskom Pretisu i fabrici oružja BNT Novi Travnik, podstakla je ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Stašu Košarca, da zatraži inspekcijski nadzor.

 

– BiH najviše izvozi u zemlje EU, SAD, Saudijsku Arabiju i zemlje regiona, a da li te države ispoštuju obavezu iz sertifikata, još ne znamo. Nemamo mogućnosti da na njihovoj teritoriji provodimo istrage, mi samo možemo da upozorimo, razgovaramo ili da zaustavimo izvoz, što bi bilo katastrofalno za namjensku industriju – izjavio je Dragiša Mekić, pomoćnik ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara.

 

Inače, države koje kupuju naoružanje i vojnu opremu iz BiH obavezuju se tzv. end juzer sertfifikatom da oružje i municiju proizvedenu u BiH neće preprodavati ili poklanjati trećim zemljama. Ipak, nema garancija da, recimo, zemlja članica NATO, kojoj je BiH izvezla oružje i municiju, kasnije tu robu neće isporučiti Ukrajini.

 

Stručnjak za bezbjednost, Dževad Galijašević, za Srpskainfo tvrdi da je bošnjačkim vlastima u Sarajevu savršeno dobro poznato da se oružje proizvedeno u BiH masovno koristi na ratištima širom svijeta. Između ostalog, on ističe da se “takva politika u Sarajevu vodi raširenih ruku”.

 

– Američke kompanije koje kontrolišu pet fabrika namjenske industrije u FBiH imaju dugoročne strateške ugovore. Izvoz naoružanja iz BiH u Ukrajinu rade Amerikanci, ali u Sarajevu to dočekuju raširenih ruku – tvrdi Galijašević.

 

Dodaje da u pitanju nisu samo minobacačke granate, već i haubički projektili, minsko-eksplozivna sredstva, puščana municija…

 

Sve što se u BiH proizvede u ovom trenutku prioritetno ide na ukrajinski front. Takvo stanje nije od juče, već traje dvije godine. Možda je pauza postojala samo prvih šest mjeseci od početka rata, a onda je krenula isporuka. Od tada je BiH, praktično, stavljena u funkciju ratnih ciljeva Zapada u Ukrajini – tvrdi Galijašević.

 

Na naše pitanje da li se od pokretanja istrage o tome kako je oružje iz BiH završilo u Ukrajini mogu očekivati bilo kakvi rezultati, Galijašević odgovara da je to nemoguće.

 

– Ništa se neće uraditi, jer BiH nije država. Takva politika je inspirisana sa Zapada, a ovo je samo djelić te politike. Al Kaida i tzv. Islamska država u Siriji takođe su dobijali oružje iz BiH. U pariskom “Bataklanu” takođe se pucalo iz automatskih pušaka koje su došle iz BiH, a u tom terorističkom napadu korištena je municija iz Konjica. Mi nemamo državu; ovo je vojna baza NATO u kojoj se provodi neviđena presija prema stanovništvu, zakonodavstvu i ustavu. Najtragičnije je što to podržava najbrojniji narod u BiH sa svojim elitama. Zbog toga je iluzija da će istraga dovesti do bilo kakvih rezultata – tvrdi Galijašević.