Neka od tih stanja dobro su poznata, ali ima i onih rijetkih i vrlo specifičnih, koje čak i profesionalci teško otkrivaju i dijagnosticiraju poput sljedećih osam:

Poznat i pod imenom Todov sindrom, ovo je poremećaj koji utječe na percepciju čovjeka, čineći da on svoju okolinu vidi iskrivljeno, baš kao Alisa, koja je u jednom trenutku malena kao šoljica za čaj, a u drugom je visoka poput kuće.

Simptomi: Osobe koje boluju od Todovog sindroma obično su mladi ljudi u dvadesetim godinama, koji imaju tumore na mozgu, jake migrene ili su u početnoj fazi Epštajn-Bar virusa. 

Oni veličinu i boju predmeta i osoba iz svog okruženja vide iskrivljeno, manje ili veće nego što zapravo jesu, a tako vide i vlastito tijelo. Pate i od dezorijentiranosti. 

Ovo stanje je veoma rijetko i, srećom, privremeno. 

Većini ljudi je mrska pomisao na bolesti, posjete ljekarima ili ležanje u bolnici ili kod kuće. Ali, to nije slučaj s ljudima koji pate od poremećaja izmišljenih bolesti. Oni su stalno opsjednuti nekom bolešću i konstantno igraju ulogu bolesne osobe. Ovo stanje uzrokuje neka prethodna trauma, zanemarivanje ili zlostavljanje u djetinjstvu, ili neka teška bolest. Neka istraživanja ukazuju da oko 1 posto svjetske populacije pati od ovog mentalnog poremećaja, kojem za sada nema lijeka, ali može da se drži pod kontrolom uz redovnu psihoterapiju.

Simptomi: Ljudi s ovim poremećajem nastoje da sami sebe učine bolesnim. Konstantne i uporne posjete ljekaru i traženje tretmana ili bolničkog liječenja očigledan su simptom ove bolesti. Pacijenti često izmišljaju priče koje uključuju simptome koji nikada ne prestaju i zbog kojih imaju potrebu da idu od ljekara do ljekara, iako su analize pokazale suprotno. Medicinski su veoma dobro "potkovani" i izražavaju se stručno, poput doktora.

Ovaj rijetki mentalni poremećaj poznat je i pod imenom Sindrom doktora Strejndžlava. Odlikuje ga potpuni gubitak kontrole oboljelog nad jednom rukom ili nogom. Nema lijeka, a oboljeli često moraju da "zdravom" rukom kontroliraju drugu, nekontroliranu. Do ovog poremećaja može doći nakon operacije razdvajanja mozga, aneurizme, tumora na mozgu ili moždanog udara.

Često su ga zvali i višestruki poremećaj ličnosti i, kako mu ime ukazuje, u pitanju je mentalna bolest koja kod osobe izaziva prikazivanje više od jedne ličnosti, obično između dva i tri različita identiteta. Ovo je jedan od najpoznatijih mentalnih poremećaja jer je više puta opisan u filmovima i televizijskim emisijama.

U pitanju je privremeno stanje koje se javlja nakon što je osoba izložena mnogobrojnim umjetničkim prizorima, prelijepim lokacijama, prelijepoj arhitekturi i drugim mjestima koje odlikuje nevjerovatna ljepota. Sindrom nosi ime francuskog autora koji je prvi opisao ovo stresno iskustvo nakon svog puta u Firencu 1817. godine.

Ovo je vjerovatno najstrašnija bolest na ovoj listi. Drugačije se naziva Sindrom hodajućeg leša i kod oboljelog izaziva zabludu da je hodajući mrtvac ili duh. Naučnici vjeruju da je uzrok ove bolesti povreda specifičnih dijelova mozga. Bolest je izuzetno rijetka.

Riječ je o stanju gdje se vid i značenje onoga što se vidi uopće ne slaže. Tako oboljeli prestaju da povezuju pravo značenje s objektima. Naprimjer, vjeruju da je stolica zapravo lopta i slično. Vizuelna agnozija najčešće je posljedica oštećenja mozga usljed demencije, raka, trovanja...

Ozbiljno stanje koje čini da oboljeli vjeruje da ga je obuzelo čudovište Vendigo, koje preživljava na ljudskom mesu. Prva nacija indijanske kulture vjerovala je u čudovište Vendigo koje posjeduje izvjesne ljudske karakteristike, odnosno u duha koji zaposjedne osobu i tjera je da postane hladnokrvno čudovište sposobno čak i za ubistvo.