Foto: buka.com
On nikad nije pronađen ni mrtav, a ni živ.
Ubrzo
nakon što je avion poletio iz Seattlea i krenuo prema Mexico Cityju, čovjek
koji kartu rezevrisao pod imenom Dave Cooper je iskočio iz aviona s velikom
količinom novca i padobranom. Nakon toga nikada nije viđen, nikada mu se nije
utvrdio pravi identitet i do dana dnaašnjeg ostaje misterija ko je stajao iza
ove epohalne otmice. Zbog greške u medijskom izvještaju pak, otmičar je
nadaleko ostao čuven pod imenom D. B. Cooper.
Sve je
započelo 24. novembra 1971. godine kada je muškarac u četerdesetima i poslovnom
odijelu kupio jednosmjernu kartu od Oregona do Seattlea, a predstavio se lažnim
imenom, kao Dan Cooper. Čim je avion poletio, Cooper je stjuardesi Florence
Schaffner predao papirić.
Misleći
da se radi o telefonskom broju još jednog usamljenog muškarca, ona je
pospremila papir ne obraćajući previše pažnje na njega. Kada je to vidio,
Cooper ju je pozvao do sebe i na uho joj šapnuo da bi ipak trebala otvoriti
poruku jer on ima - bombu.
Svjedoci
tvrde da ju je pred njom otvorio i pokazao joj hrpu žica. Je li to zaista bila
bomba ili ne ni danas niko ne može tvrditi sa sigurnošću.
Schaffner
ga je kasnije opisala kao vrlo uglađenog muškarca koji je bio ljubazan, miran i
komunikativan.
-
Uopće nije bio nervozan. Bio je vrlo ugodan, bez i trunke agresije. Bio je
miran cijelo vrijeme, prisjetila se druga stjuardesa Tina Mucklow. Da stvari
budu još čudnije, Cooper je platio svako piće koje je naručio, a tražio je i
obroke za osoblje dok su stajali u Seattleu i čekali polijetanje za Mexico
City.
Nakon
što je avion sigurno sletio u Seattle, muškarac je zatražio da svi putnici
napuste avion, kao i da mu se preda 200 hiljada dolara (danas bi to bilo više
od milion dolara) u gotovini i - četiri padobrana. Čim je to ispunjeno,
zatražio je da avion poleti prema Mexico Cityju. Pilot mu je rekao da nema
dovoljno goriva do Mexico Cityja, te ponudio da bira alternativnu destinaciju,
a Cooper je na kraju izabrano grad Reno u Nevadi.
No do
Rena nikad nije stigao. Cooper, koji je bio u pilotskoj kabini zajedno s
pilotom, kopilotom i stjuardesama, rekao je da mora izaći do toaleta i naredio
je osoblju avionu da nipošto ne napuštaju kabinu.
No, s
obzirom da se dugo vremena nije vraćao, stjuardesa je ipak otvorila vrata
kabine da pogleda šta se dešava, a imala je i šta vidjeti: Cooper se upravo
spremio da iskoči iz aviona s vrećama novca zavezanim oko sebe i padobranom. To
je bio i posljednji put da je neko vidio Coopera.
Taj je
slučaj već sljedećeg dana zaintrigirao cijeli SAD, a osim službene istrage koju
je vodio FBI, brojni su amateri i privatni istražitelji pokušali otkriti što se
dogodilo s Cooperom i ko je stajao iza ovog imena. On naime nikad nije pronađen
ni mrtav, a ni živ. Jedini dokazi pronađeni su 1980. godine kada je dječak
pronašao 5800 dolara sa serijskim brojevima koji su se poklapali s novčanicama
koje su predane Cooperu prije polijetanja.
Tokom
1972. godine u SAD-u su se dogodile 32 otmice aviona. U njih 15 otmičari su
priznali da su oponašali Coopera.
FBI je
kroz nekoliko narednih godina imao više od desetak osumnjičenih, a iako su
priče nekih od njih zaista intrigantne, ni za jednog od njih nikada nije prikupljeno
dovoljno dokaza.
Istraga
je službeno zatvorena 2016. FBI je pozvao sve koji bi mogli imati novih
saznanja o slučaju da im se jave. No, s obzirom da više od četiri desetljeća
nisu pronašli nešto konkretno, šanse su im sada zaista minimalne čega su svjesni
i sami.
Slučaj
Dana Coopera tako će i dalje ostati jedini neriješeni slučaj otmice aviona u
istoriji SAD-a, ali i slučaj zbog kojeg su revolucionarizirani sigurnosni
standardi koji su dotad bili gotovo nepostojeći, piše Avaz.ba