Ali, mnogi ne znaju kako te carine zapravo funkcionišu i ko na kraju snosi njihov trošak, prenosi Index.hr.

Šta je carina?
Carina je dodatni porez koji država naplaćuje na robu koja dolazi iz inostranstva. Njome se želi poskupiti uvoz kako bi domaći proizvodi bili konkurentniji.

Tramp je, na primjer, uveo carinu od 25 posto na kineske automobile, čelik, elektroniku i brojne druge proizvode.

Jednostavan primjer
Zamislimo da američka kompanija želi uvesti automobil iz Kine koji košta 20.000 dolara. Prije Trampovih carina, ta kompanija bi platila 20.000 dolara i manji iznos carine.

Nakon uvođenja carine od 25 posto, auto više ne košta 20.000 dolara, nego 25.000 dolara. Razlika od 5.000 dolara odlazi američkoj vladi jer je to carina koju je Trampova administracija propisala.

Šta je Tramp htio postići?
Tramp je tvrdio da Kina manipuliše trgovinom, krši intelektualno vlasništvo i nanosi štetu američkoj industriji. Njegov plan bio je sljedeći: poskupjeti kinesku robu kako bi Amerikanci više kupovali domaće proizvode, pritisnuti Kinu da promijeni svoje trgovinske prakse, smanjiti trgovinski deficit SAD-a.

Ko zapravo plaća te carine?
Iako je Tramp često tvrdio da carine "plaća Kina", u stvarnosti ih plaćaju američke firme koje uvoze robu, a one taj dodatni trošak često prebacuju na potrošače. To znači da krajnji kupac, američki građanin, plaća skuplje automobile, elektroniku, građevinske materijale i mnoge druge proizvode.

Posljedice na tržište
Neke američke kompanije imale su koristi od toga, na primjeri domaći proizvođači čelika, jer je konkurencija iz Kine postala skuplja. I druge trpe štetu, pivnice plaćaju više za aluminijsku ambalažu, proizvođači automobila za dijelove, a trgovci elektronikom ili gube na marži ili moraju dizati cijene.