Slomljena od bola ali i s velikom gorčinom u glasu, pita se kako je moguće da danas neko na taj način, "na pravdi Boga", izgubi svoj život.

- Nemam šta da kažem nego da nema više moje djece, nema mojih jorgovana. Ubiše oba brata. Ubiše moga Ćanu  a moj Peđa, pritrčao da pomogne bratu a zlikovac i njega ubi...Kakav nam je sad to naš život – govori majka Radojka u dvorištu porodične kuće Jeličića u Banjalučkoj ulici 27, u kojoj živi sa mužem Vidom a u kojoj je i Stanislavljeva porodica, njegova supruga i dvoje djece.

Stanislav je tu u dvorištu gajio pse rase "lagoto romanjolo", koji se koriste za pronalaženje na terenu skupocjenih tartufa, zbog kojih se nažalost, dogodila tragedija u ranim jutarnjim satima minule nedjelje.

- Stanislav i Predrag su tamo, na zemljištu u šumi, zajedno radili sa dvojicom braće iz Jarka. Stanislav im je čak jednog psa poklonio a drugog prodao – kaže sestra od strica dvojice nastradalih Futožana i dodaje da su dvojica osumnjičenih za ubistvo verovatno bili ljubomorni i ljuti zbog toga.

Stariji od braće Predrag, otac troje dece, imao je svoj posao, odnosno u okviru svoje kuće u obližnjoj Ulici Rade Končara bavio se izradom ortopedskih pomagala a tog kobnog vikenda je išao bratu da pomogne.

Tragedija je potresla komšije i prijatelje Jeličića.

- Zar zbog pečuraka ljudi da izgube glave. Pa šuma je svačija. Kako je to moglo da se dogodi. Nisam čitavu noć mogao da spavam, kad sam to čuo – kaže jedan od Predragovih komšija naglašavajući da su obojica braće bili vrijedni i ljudi, vrlo prijatni i druželjubivi.