Lifestyle
13.12.2021.
20:02
Porodila se posle smrti muža i ima jaku poruku ljubavi
Izvor: Blic
0
Foto: instagram
Sara je skoro napunila 26 godina, dok bi njen muž Nikola uskoro napunio 29. O njihovoj ljubavi priča se širom Srbije. Ovo je priča o suštini reči 'i u dobru i u zlu' u koje su mnogi prestali da veruju.
Upoznali su se 2016. na studentskom putovanju. Kliknuli su odmah i nisu se odvajali jedno od drugog.
„Od samog početka, od tog dana kad smo se upoznali bili smo nerazdvojni, nešto je kliknulo kod nas i to je bilo to. Ti dani su bili prelijepi, on je počeo da radi, a ja sam bila studentkinja i putovali smo i uživali. Kada sam se i ja zaposlila, u tom periodu me i zaprosio i počeli smo da živimo zajedno, jednostavno smo uživali u zajedničkom životu. Imali smo psa Elu i zvali smo se ‘Trio’. Bili smo umorni od posla, ali srećni, mladi i znali smo da gradimo šta želimo. Ništa nam nije bilo teško, pogotovo što je on takav bio…”, prisjeća se naša sagovornica.
Prema Sarinim riječima, Nikola je bio pokretač u njihovoj vezi. Ništa mu nikada nije teško padalo, uvek je bio za to da isproba nešto novo, kako u vezi tako i u životu, te joj je pored njega bilo ne samo prelijepo, nego i lako. Puno su radili, te njegove prve simptome bolesti nisu mogli ni da primjete, jer kako kaže – i nju je tada umjela da zaboli glava, kao i njega. Ipak, kada su te glavobolje postale češće, a bolovi u predjelu očiju jači, otišao je na magnetnu rezonancu i rečeno im je da Nikola ima tumor na mozgu.
„Mi tada još nismo znali koliko će da bude teška borba, ali smo znali da su loše vijesti i tog jutra sve se promijenilo. Ubrzo nakon toga često je odlazio u bolnicu i ležao bi tamo. Nije mi bilo teško ni da obavim hiljadu poziva i da se provlačim gdje god mogu samo da dođem do njega da ga vidim. Do tada Nikola je bio jača ličnost i neko ko mi je davao sigurnost, bio je pokretač, a saznanjem da nam slijedi teška borba shvatila sam da sam sad ja ta koja će pomijerati sve granice za njegov osmijeh i da se borim za njegovo zdravlje.”
Prema Sarinim riječima, Nikola je bio pokretač u njihovoj vezi. Ništa mu nikada nije teško padalo, uvek je bio za to da isproba nešto novo, kako u vezi tako i u životu, te joj je pored njega bilo ne samo prelijepo, nego i lako. Puno su radili, te njegove prve simptome bolesti nisu mogli ni da primjete, jer kako kaže – i nju je tada umjela da zaboli glava, kao i njega. Ipak, kada su te glavobolje postale češće, a bolovi u predjelu očiju jači, otišao je na magnetnu rezonancu i rečeno im je da Nikola ima tumor na mozgu.
„Mi tada još nismo znali koliko će da bude teška borba, ali smo znali da su loše vijesti i tog jutra sve se promijenilo. Ubrzo nakon toga često je odlazio u bolnicu i ležao bi tamo. Nije mi bilo teško ni da obavim hiljadu poziva i da se provlačim gdje god mogu samo da dođem do njega da ga vidim. Do tada Nikola je bio jača ličnost i neko ko mi je davao sigurnost, bio je pokretač, a saznanjem da nam slijedi teška borba shvatila sam da sam sad ja ta koja će pomijerati sve granice za njegov osmijeh i da se borim za njegovo zdravlje.”
Borbu su započeli operacijom, a kada je Nikola izašao iz bolnice 6. maja, svoju ljubav ovjekovečili su venčanjem u opštini 14. maja. Crkveno venčanje i veselje za najbliže napravili su 23. juna iste te 2019. godine, i kako Sara kaže, Nikola je sve dobro podnosio, sa osmjehom, pa ko nije znao ne bi ni pomislio da je bio bolestan.
„Nismo željeli da nam bolest poremeti naše planove, niti da definiše taj period života. To je stvarno bio jedan od najemotivnijih dana u mom životu. Ta ceremonija, on kako je bio srećan, a i ja… osetila se ta ljubav. Da neko ne zna pozadinsku priču pomislio bi da je bilo najobičnije vjenčanje, a samo dan kasnije su nas zvali da krene sa terapijom.”
Trudili su se da što kvalitetnije provode vrijeme, putovali su i željeli da bolest koliko toliko ne ometa život koji su željeli da žive punim plućima. Neko vrijeme osećao se dobro i stabilno, do marta, aprila prošle godine. U tom periodu korone, Nikoli je primanje terapija i odlazak u Beograd na kontrole bio otežan. Sara je počela da radi od kuće i bili su zajedno sve vrijeme. Nažalost, baš u tom periodu primjetili su i nove simptome, što je u maju magnetna rezonanca i potvrdila.
Trudili su se da što kvalitetnije provode vrijeme, putovali su i željeli da bolest koliko toliko ne ometa život koji su željeli da žive punim plućima. Neko vrijeme osećao se dobro i stabilno, do marta, aprila prošle godine. U tom periodu korone, Nikoli je primanje terapija i odlazak u Beograd na kontrole bio otežan. Sara je počela da radi od kuće i bili su zajedno sve vrijeme. Nažalost, baš u tom periodu primjetili su i nove simptome, što je u maju magnetna rezonanca i potvrdila.
Sara je počela aktivno da traži pomoć i rješenja u inostranstvu, jer su shvatili da su u Srbiji iscrpljene mogućnosti za njegovo liječenje. U avgustu prošle godine proveli su dvadeset dana u Turskoj na liječenju, kada se i Nikolino stanje pogoršalo, a nakon čega su na svake dve nedelje putovali zajedno tamo na terapije. Bilo im je teško u stranoj zemlji, sami njih dvoje sa njenim tatom koji ih je ponekad posjećivao u bolnici. Ali nisu sebi dozvoljavali da odustanu.
„Ovdje smo imali podršku pored porodice i prijatelja, ali nisam očekivala toliku podršku od nepoznatih ljudi. I finansijsku pomoć i lijepu reč, nisam bila ni svjesna da tako nešto postoji… Kasnije smo saznali da ima ta terapija privatno i u Srbiji, te smo počeli sa tim.”
Mnoge parove bolest uspe da razdvoji. Sa Nikolom i Sarom bila je potpuno druga priča.
„Mi smo i prije svega bili svjesni svoje ljubavi, a naša ljubav je u bolesti samo uspjela da se uveća i postane beskrajna. Toliko smo se voljeli i bolest ništa nije promijenila u tom smislu, u bolesti je podrška samo postala veća. Toliko smo ojačali da smo se pogledom razumjeli. Ja njega kad pogledam tačno sam znala šta mu treba, da li mu je dobro ili nije… Ne mogu da opišem tu povezanost”, istakla je Sara.
Tačno dvije godine od saznanja da Nikola ima tumor, saznali su da je Sara trudna.
„Mnogo smo bili srećni jer je to bila naša velika želja. On je u svemu tome, i u cjeloj svojoj muci, stalno brinuo o meni, stalno me je pitao kako sam. Njegova bolest ga nije spriječavala da brine o meni… Njemu je sve to mnogo značilo i stalno mi je mazio stomak. Kada bi osjetio pokrete bebe, to bi ga činilo baš srećnim. Ipak se vremenom osjećao sve lošije i kada bi imao neki svoj loš trenutak, stavio bi ruku na moj stomak i to bi ga smirivalo.”
Do poslednjeg trenutka bili su zajedno i Sara nije dozvoljavala da se osjeća usamljeno niti da osjeti strah.
Čim su saznali da će beba biti dječak, on je odmah dao ime Lazar. Zajedno su maštali kako će da izgleda bebac, a Nikola se šalio i govorio: ‘Samo da ima nos na mene’.
„Mislim da ipak Laza ima nos na tatu, ali vidjećemo bebe se menjaju.”
View this post on Instagram