Ovo kažu u Obrtničkoj komori USK te ističu kako u ovome kantonu danas ne postoji niti jedan registrovani kovač, a zanati kao što su staklarski, urarski ili obućarski mogu da se izbroje na prste jedne ruke.

 

"Ovo su zanati za koje slobodno možemo reći kako su izumrli ili su pred izumiranjem. Tome je doprinijelo više razloga, ali svakako najznačajniji jeste napredak tehnologije, privredna globalizacija i moderni ekonomski tokovi. Sve je to dovelo do toga da mladi danas ne gaje interesovanje da se bave starim zanatima, a to se odnosi i na porodice koje se tradicionalno bave takvim zanatima. Mladi iz takvih porodica ne žele da nastave tradiciju svojih predaka", kazao je Enes Arapović, predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona.

 

Prema njegovim riječima, ovakvom stanju značajno doprinose intenzivni migracijski tokovi i odlazak velikog broja mladih van granica Bosne i Hercegovine.

 

"Jednostavno, veliki broj mladih ne vidi ekonomsku sigurnost ovdje i radije biraju odlazak u inostranstvo, gdje su bolji uslovi za rad i život. Takvi trendovi su sada i pitanje je kada će se promijeniti", smatra Arapović. Prema njegovim riječima, Obrtnička komora USK je u proteklom periodu inicirala da neka stara zanatska zanimanja uvrste u obrazovni program, ali ni to nije dalo očekivane rezultate jer je izostao interes učenika da se školuju za njih.

 

Smail Ibrišagić je sve donedavno bio jedini preostali urar u Sanskom Mostu, gradu koji je nekada bio prepoznatljiv po ovome zanatu.

 

Ibrišagić kaže kako je zbog zdravstvenih problema bio prisiljen da ode u penziju pa je tako zatvorena i posljednja urarska radnja u ovome gradu.

 

"U najbolja vremena u Sanskom Mostu je bilo desetak vrsnih urara ili sahadžija. Mladi nisu zainteresovani da uče ili da se bave ovim poslom pa će tako vrijeme pregaziti naš poziv i ostaće jedino priča o nama. Valjda tako mora biti", zaključuje Ibrišagić.

 

Slično je i s obućarskim zanatom pa je tako i obućara sve manje u općinama i gradovima Unsko-sanskog kantona, a radnja Emira Mujanovića je jedna od dvije preostale u Bihaću.

 

"Bavim se više od 40 godina ovim zanatom, a za sve to vrijeme nisam našao nikoga da ga podučavam i ko bi se želio baviti ovim poslom. Ja sam već nekoliko godina u penziji, a ovo sam registrovao kao dopunsko zanimanje", kaže Mujanović.

 

U Ministarstvu privrede USK ističu kako su svjesni ovoga problema i da su u posljednjih nekoliko godina kreirali više programa i načina podsticaja kako bi stimulisali mlade da se počnu baviti starim zanatima. Ipak, i pored poticajnih mjera veoma mali broj njih se odlučio na takav korak pa su tradicionalni zanati danas pred izumiranjem.