Pored Lukašenka, ostali kandidati su kopredsjednik pokreta Govori istinu Andrej Dmitrijev, bivša poslanica u Donjem domu parlamenta Ana Kanopatskaja, domaćica Svetlana Tikanovskaja i lider Beloruske socijal-demokratske stranke Sergej Čerčen.

Predizbornu kampanju su obijlježila hapšenja i pritvaranja opozicionih političara i aktivista i neprijavljeni protesti.

Iako Lukašenko nastoji da osvoji svoj šesti mandat i u početku je izgledalo da će to biti rutinska pobjeda predsjednika sa najviše staža u Evropi, ovi izbori su se pokazali drugačijim nego što je to on vjerovatno zamislio, piše Dojče vele.

Najprije se umešala pandemija korona virusa. Bjelorusija nije uvodila restriktivne mjere, a dosad je zaraženo više od 68.500 slučajeva korona virusa a preminulo je 580 ljudi.

Na početku je Lukašensko ismijavao i ignorisao ovu bolest. Predsjednik je preporučio votku i posjetu sauni kao zaštitno sredstvo, odustao od uvođenja restrikcija, da bi krajem jula morao da prizna da je sam zaražen virusom korona.

Njegovi protivnici su problem od početka shvatili ozbiljno, nosili maske i držali distancu. Mnogi od oko 9,5 miliona Bjelorusa su bili ljuti zbog toga kako se država odnosi prema epidemiji. I dio pripadnika državne službe je bio nezadovoljan.

Možda je to bio jedan od razloga zbog kojeg su dva predstavnika vladajuće elite najavila kandidaturu na predsjedničkim izborima.

Jedan je Viktor Babariko koji je dugo godina bio direktor Belgazprombanke, u okviru ruske energetske kopropracije Gazprom.. Drugi je Valerij Cepkalo, bivši diplomata i šef jednog projekta visoke tehnologije.

To da su obojica odlučila da budu rivali Lukašenku predstavlja veliko iznenađenje ove kampanje, ali nisu dospjeli daleko i iz formalnih razloga im nije dozvoljen izlazak na izbore.

Od pet predsjedničkih kandidata kojima je dozvoljen izlazak na izbore, dvije su žene.

Nakon što su se izborni štabovi Babarika i Cepkala, koje su vodile mlade žene, priključili kampanji Svetlane Tihanovskaje, opozicija u Bjelorusiji je dobila jasan ženski profil.

Tihanovskaja, 37-godišnja domaćica je za samo nekoliko sedmica postala simbol Lukašenkovih protivnika. Kada je njen suprug, omiljeni bloger Sergej Tihanovskij, bio spriječen da izađe na izbore - kandidovala se ona. Na njenim predizbornim skupovima učestvovalo je na desetine hiljada ljudi.

Pritom dosadašnje vođe opozicije iz desničarskonacionalnog tabora, koji se godina bezuspješno borio protiv Lukašenka, nisu uspjeli da se dogovore oko zajedničkog kandidata. Neki od njih se nalaze u istražnom zatvoru, navodi DW.

Na ranijim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji postojala je geopolitička podjela uloga: Lukašenko je pledirao za dalju intergaciju sa Rusijom, dok je opozicija bila za približavanje Zapadu. Takve podjele sada nema.

Za skandal se nedavno pobirnula priča o hapšenju 33 Rusa, koji su u Bjelorusiji označeni kao "plaćenici" jedne navodno ruske privatne borbene jedinice. Bjeloruske vlasti ih optužuju za pripremanje masovnih nemira. Moskva to opovrgava.