Tokom epidemije uspjela je da izoluje virus variole vere, a svjetski su poznati njeni naučni radovi na otkrivanju virusa marburg i mišije groznice. Kada je Srbiju i svijet pogodila pandemija korona virusa aktivirala se iz penzije i stručnim savjetima upozoravala javnost na značaj vakcinacije i epidemiološke zaštite.

Ana Gligić bila je jedna od junakinja borbe protiv posljednje evropske epidemije velikih boginja koja je na zimu i proljeće 1972. godine pogodila Socijalističku Federativnu Jugoslavije, pretežno Kosovo i Metohiju i Srbiju, po povratku Ibrahima Hotija iz okoline Đakovice sa hodočašća do Meke.

Hoti je od februara zarazio 11 osoba, među kojima je bio i učitelj Latim Mumdžić iz Tutina. Mumdžić je prve simptome uočio 2. marta, a do 10. marta, kada je preminuo, bio je na liječenju u bolnicama Novom Pazaru, Čačku i Beogradu, i nijedna analiza nije uspjela da otkrije uzrok bolesti i, ispostaviće se, smrti, prenosi Kurir.

U međuvremenu se broj prijavljenih slučajeva sa sličnim simptomima na teritoriji KiM povećavao, pa je postojala sumnja da je riječ o epidemiji, što je bio dovoljan znak da se u pomoć pozove Gligićeva.

"Ispred moje kuće na Voždovcu je 15. marta uveče, oko osam uveče, stiglo vozilo Torlaka. Pozvali su me da se hitno uputim na Institut kako bismo sproveli analize", prisjećala se kasnije Gligićeva.

Uzoroci su sa KiM u Institut "Torlak" stigli do pet ujutru, a sve analize ukazivale su na ono na šta je Gligićeva odmah posumnjala – velike boginje su u Jugoslaviji.