Jedna od ključnih odredbi preambule prijedloga Ustava RS je tvrdnja da entitet ima pravni kontinuitet s 9. januarom 1992. godine, datumom koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim kao Dan Republike Srpske.

Osim toga, preambula se poziva na "istorijski kontinuitet srednjovjekovne državnosti" kroz dinastije Nemanjića i Kotromanića, što predstavlja pokušaj stvaranja novog narativa o porijeklu ovog entiteta.

Suverenitet i pravo na otcjepljenje

Novi prijedlog ustava RS eksplicitno tvrdi da je Republika Srpska "suveren, jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni subjekt", što je u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji jasno definiše BiH kao međunarodno priznatu državu sa dva entiteta bez prava na samostalnost.

Posebno zabrinjavajuća je odredba člana 9. kojom se RS-u daje pravo na "opredjeljenje", čime se praktično otvara mogućnost za pokretanje secesije. Pored toga, član 5. predviđa da RS može istupiti iz sporazuma na nivou BiH, dok član 6. omogućava institucijama RS da obustave primjenu bilo kojeg akta institucija Bosne i Hercegovine koji, po njihovoj procjeni, nije u skladu s Ustavom BiH.

"Republika Srpska može uspostavljati specijalne paralelne veze, udruživati se u složene državne zajednice federalnog ili konfederalnog uređenja sa susjednim i drugim državama ili grupom država", stoji u stavu 2. istog člana.

U prijedlogu također stoji da je glavni grad RS-a Banja Luka, a prijestonica je Istočno Sarajevo, sa sjedištem u Palama.

Uvođenje vojske RS i samostalno odlučivanje o savezništvima

Jedan od najozbiljnijih prijedloga u novom ustavu jeste formiranje Vojske Republike Srpske. Prema članu 116., RS bi imala svoju vojsku, dok se u članu 115. predviđa mogućnost proglašenja vojne neutralnosti ili ulaska u vojne saveze s drugim državama. Ove odredbe direktno krše Dejtonski sporazum i Ustav BiH, prema kojima su Oružane snage BiH jedina legitimna vojna sila u zemlji.

Predloženi ustav takođe sadrži odredbe prema kojima RS "samostalno upravlja i raspolaže svojom imovinom", čime se negira niz odluka Ustavnog suda BiH, koji je u više navrata presudio da državna imovina pripada BiH, a ne entitetima. Ovaj pokušaj RS da preuzme državnu imovinu je nastavak dugogodišnjih političkih napora za jačanje entitetske autonomije na račun državnih institucija.

Izborni sistem i međunarodni predstavnici

Još jedna sporna odredba nalazi se u članu 77., gdje se navodi da RS samostalno uređuje izbor i imenovanje delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Takođe, prema članu 89., predsjednik RS-a predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike iz Republike Srpske, što je u suprotnosti s postojećim sistemom imenovanja ambasadora na državnom nivou.

Predloženi ustav Republike Srpske predstavlja direktan napad na Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine. Odredbe o suverenitetu, mogućnosti otcjepljenja, formiranju vojske i preuzimanju državne imovine su u potpunoj suprotnosti s međunarodnim ugovorima i pravnim poretkom BiH.

Ovaj prijedlog ustava ne može biti pravno valjan jer entiteti nemaju pravo na jednostrane ustavne promjene koje bi narušile ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Njegovo eventualno usvajanje moglo bi voditi ka ozbiljnoj političkoj i sigurnosnoj krizi, dodatno ugrožavajući stabilnost zemlje i regiona. S obzirom na sve navedeno, jasno je da ovaj prijedlog nije korak ka jačanju entitetske autonomije u okviru Dejtonskog sistema, već pokušaj stvaranja osnova za secesiju i pravnu destabilizaciju države.