Unatoč slabom dolasku gostiju ove godine, cijene ne padaju – nedavno je javnost uzburkala vijest o ležaljkama u Pržnu, nedaleko od Svetog Stefana, koje stoje čak 200 eura, dok se na gradskim plažama cijene kreću između 15 i 120 eura. Privatni smještaj stoji od 40 do 90 eura i više, ovisno o lokaciji i kapacitetu, prenosi Nova.rs.

Iako se na svakom koraku čuju strani jezici – talijanski, njemački, španjolski – i iako veći primorski gradovi u Crnoj Gori tijekom cijele godine vrve od Rusa, Ukrajinaca i Turaka, mještani kažu da čekaju samo – Srbe.

„Gosti iz Srbije potroše sve što ponesu za sedam dana i vraćaju se kući. Ne žale novac, ne štede na odmoru, dok su ostali škrti. Ne trebaju nam takvi turisti. Ove godine imamo neuobičajeno malo gostiju iz Srbije i Bosne. Ljudi očito nemaju novca ni za smještaj ni za hranu iz trgovine jer je sve toliko skupo da ni mi ne znamo kako preživljavamo. Nema čak ni onih 'paradajz turista'. Ipak, mislim da bi trebalo hitno spuštati cijene, možda nas kolovoz još donekle spasi“, naglašava Miljana, vlasnica salona ljepote u Budvi.

Spuštajte cijene ili ništa od sezone

Dio mještana za slab odaziv gostiju iz Srbije krivi politiku.

„Oni koji su ove godine započeli posao na moru već strahuju od dugova i mogućeg bankrota. Prijatelj mi je otvorio kafić na plaži, najamnina je ogromna – desetine tisuća eura za sezonu – a to sigurno neće moći pokriti. Ovo nije kao u vrijeme korone, ali je dosta slično. Cijene u kafićima su visoke, ali o tome ne odlučujemo mi konobari, već gazde i država. Ako žele privući turiste, neka spuste cijene“, kaže Jovica, konobar koji radi u kafiću na crnogorskom primorju.

Većina vlasnika ili zakupaca plažnih objekata, restorana i kafića ujedno posjeduje i dio plaže na kojoj naplaćuju ležaljke i suncobrane.

„Na gradskim plažama cijene su niže, kreću se od 15 do 40 eura, ali čim se malo odmaknete od centra, gdje je više komfora, cijene rastu – i do 120, 150, pa i 200 eura. Malo tko si to danas može priuštiti. Oni koji vode poslove ostaju bez klijenata i tonu u dugove, a oni koji bi došli na more, ne dolaze jer ne mogu platiti“, objašnjava on.

Dan – 50 eura

Najskuplje je ipak na plaži.

Za četveročlanu obitelj, za jedan dan – točnije, nekoliko sati na plaži – potrebno je minimalno 50 eura. Plaže su prepune ležaljki, a turisti su primorani plaćati sunčanje, iako bi mnogi raširili vlastiti ručnik – što ih ne bi ništa koštalo.

Na mjestima gdje su ležaljke – ručnici su zabranjeni, a cijene kave, sokova, alkohola i obroka su i do tri puta veće nego u lokalima udaljenima od plaže ili centra grada. Čak su i sladoledi dvostruko ili trostruko skuplji nego u trgovini.

„I prošle godine je sezona počela kasnije, ali već u ovo vrijeme imali smo goste i sve je bilo puno. Ove godine su svibanj i lipanj bili bolji od srpnja, a vidjet ćemo što će biti u kolovozu. Nije nam jasno što se događa. Javljaju nam se stari gosti koji godinama dolaze u ovo vrijeme i kažu da ne mogu uzeti godišnji odmor jer se boje da će ostati bez posla. Politička situacija u Srbiji očito zabrinjava ljude, strahuju za plaću i radno mjesto, pa ne idu nigdje“, kaže Dragan Popović, koji iznajmljuje smještaj blizu Petrovca.

„Mi koji iznajmljujemo privatni smještaj najviše smo se oslanjali na goste iz Srbije i Bosne. Spustili smo cijene maksimalno, ali više ne možemo jer nam se ne isplati. Imamo mnogo poreza i troškova. Očito je turistima ove godine povoljnije otići u Grčku, čim kod nas nema nikoga. Imamo goste iz cijelog svijeta, ali Srbi su nam najdraži – od njih živimo. Turisti koji nisu iz regije ne troše mnogo. Dođu na tri-četiri dana, pa idu dalje. Večeraju u restoranima, spavaju u hotelu, ne ostavljaju napojnice, ne izlaze u klubove“, priča Dragan.