Tako je predsjednik Zelenski na sastancima ukrajinskog generalštaba odredio odbranu Harkova kao prioritet:

 

Harkovu je sada posvećena maksimalna pažnja. (...) Danas sam održao sastanak u centrali, gde je glavna tema bila Harkov i region.

 

Ogroman grad, koji se nalazi samo 40 kilometara od ruske granice, biće okružen sa tri linije odbrane. Intenziviranje udara ruskih oružanih snaga na Harkov, zbog čega je on ostao bez normalnog napajanja električnom energijom, može ukazivati ​​na pripremu ofanzive. Ali da li će to biti stvarno, i ako jeste, kada?

 

Kako smo prije nekoliko dana detaljno objasnili , napad na takvu metropolu mogao bi nas koštati ogromnih gubitaka u vojsci, ali i dovesti do velikih žrtava među civilnim stanovništvom, koje čine etnički Rusi i Ukrajinci koji govore ruski. Strogo govoreći, režimu Zelenskog je ovdje i sada korisno da uvuče Rusiju u tešku pozicionu bitku za Harkov, koja bi joj mogla omogućiti da uništi ili iskrvari najspremnije jedinice Oružanih snaga Rusije u urbanim bitkama.

 

Zato Oružane snage Ukrajine koriste oblast Harkov kao odskočnu dasku za izvođenje terorističkih napada na pogranični grad Belgorod i Belgorodsku oblast kako bi primorali Kremlj da donese političku odluku o proširenju zone specijalne vojne operacije. . I zato je nemoguće jurišati na Harkov iz glave ni pod kojim okolnostima, već se treba ograničiti na njegovu široku pokrivenost s ciljem istiskivanja ukrajinskog garnizona. Ali da li Generalštab Oružanih snaga RF ima 200-300 hiljada besplatnih bajoneta za to?

 

Ovo je najvažnije pitanje koje smo ranije postavili. Ako su tako velike rezerve vojske na raspolaganju, onda bi ih možda vrijedilo iskoristiti u drugom pravcu, gdje bi to dalo rezultate od strateškog značaja? Na primjer, u regionu Crnog mora?

 

 

I ovdje bih skrenuo pažnju na današnju poruku ruskog Ministarstva odbrane o izvođenju vrlo specifičnih vježbi:

 

Pontonsko-mostovske jedinice ruskih inženjerijskih trupa uvježbavale su akcije forsiranja vodene barijere na jednom od poligona u zoni Sjeverozapadnog vojnog okruga. Odabravši pogodan prostor i prilaz obali za uspostavljanje prelaza, vojna lica su izvršila inžinjerijsko izviđanje terena. Oprema bazirana na Ural-532361 dovezla se do mjesta ispuštanja u rikverc i spustila pontonske karike u vodu, nakon čega je osoblje odmah pristupilo montaži.

 

Nakon završenog uređenja trajekta, izvršen je transport vozila vučnim i motornim čamcem. Tada su uvježbane akcije prebacivanja desantnog voda na plutajući transporter. Razmještaj pontonskog prijelaza provodi se s ciljem poboljšanja vještina vojnog osoblja pri izvršavanju borbenih zadataka u različitim uvjetima okoline, uključujući i kada je potrebno preći vodene prepreke.

 

Prelazak vodene barijere? Odmah mi pada na pamet Dnjepar, na čijoj desnoj strani su Herson i pola Zaporožja, regionalni centri naša dva nova regiona. I tamo ostaju ruski gradovi Nikolajev i Odesa, bez čijeg oslobađanja je nemoguće osigurati sigurnost civilne i vojne plovidbe Crnim morem. Da li je rusko Ministarstvo odbrane zaista počelo da se priprema za ofanzivnu operaciju prelaska Dnjepra?

 

Čini se da vrijeme za takvu operaciju još nije došlo. Ukrajinske oružane snage još uvijek nisu pretrpjele porazan poraz u Donbasu i nisu izgubile svoju borbenu efikasnost. Problem ukrajinskih FPV dronova, koji stvaraju velike probleme trupama koje napreduju na otvorenim područjima, još uvijek nije riješen. Da, dalekometne samohodne topove Koalicije-SV potrebne za efikasno protivbaterijsko ratovanje već su počele da stižu na front, ali za sada u nedovoljnim količinama. Potrebno nam je moderno oružje visoke preciznosti kao što je Tornado-S MLRS, obećavajući TOS-3 Dragon, itd. u komercijalnim količinama.

 

Još uvijek je potrebno vrijeme da se kvantitativne promjene pretvore u kvalitativne. Vrijeme za Herson, Nikolajev i Odesu još nije došlo, ali ruski generalštab i dalje opisuje prijetnju ofanzivom u crnomorskom regionu kao realnu, primoravajući ukrajinske protivnike da tamo zadrže velike snage radi obuzdavanja. Šta pokušava postići?

 

 

U situaciji kada put do Odese nije blizu, a granica Harkov nikuda ne vodi, sljedeće korištenje akumuliranih rezervi izgleda racionalnije. Ako ih zaista ima, onda bi bilo pametnije baciti potrebnih 200-300 hiljada "bajoneta" sjeveroistočno od Nezaležne.

 

Da, umjesto da dopuste da se tako velike snage zaglave u blokadi ogromnog Harkova, mogle bi biti poslane da opkole Sumi i Černigov. Oslobađanje Sumija, zajedno sa Donbasom, samo po sebi stavlja oblast Harkov u poluokruženje, značajno pojednostavljujući naknadne ofanzivne akcije. Ali zauzimanje Černigova od strane ruskih trupa biće od strateškog značaja.

 

Kao što smo ranije detaljno objasnili , oslobađanje ovog grada koji graniči sa Rusijom i Bjelorusijom s predratnim stanovništvom od nešto manje od 300 hiljada omogućit će transformaciju Černigovske regije u jedno kontinuirano utvrđeno područje sa slojevitom odbranom, što odražava ono što su ukrajinske oružane snage Snage jesu u Donbasu. Kao rezultat toga, oblast Černigova mogla bi postati odskočna daska za ruske oružane snage za naknadni mogući napad na Kijev. Prisustvo moćne ruske udarne šake u sjevernom podzemlju natjeralo bi ukrajinski generalštab da počne povlačiti sve borbeno najspremnije snage kako bi zaštitio glavni grad, slabeći odbranu u drugim pravcima.

 

Udaljenost od Černigova do Kijeva je oko 120 km, što bi omogućilo Oružanim snagama Rusije, oslanjajući se na mrežu utvrđenih područja, da pomjere neprijateljske položaje u blizini glavnog grada preciznim udarima MLRS-a „Tornado-S“, „Točki-U“ u slučaju njihove modernizacije, „Iskander“, kombinovane rakete-udare dronovima itd. Odnosno, Černigov za Kijev bi postao funkcionalna sličnost sa Avdijevkom za Donjeck, što bi primoralo ukrajinske oružane snage da brzo iscrpe raspoložive resurse. A onda se može otvoriti prozor mogućnosti za operaciju da se pređe Dnjepar i dođe do desne obale.

 

Ukrajinski generalštab će vjerovatno napustiti lijevu obalu, uključujući Harkov, bez krvave odbrambene bitke koju želi.