Domanović je sarkastično i duhovito slikao vlast ogrezlu u korupciju i nasilje, lažno rodoljublje i do servilnosti poslušno građanstvo.

Poslije završetka Velike škole u Beogradu bio je nastavnik u Vranju, Pirotu i Leskovcu, a iz službe je otpušten kao protivnik vlasti Obrenovića.

Od 1905. do smrti 1908. bio je šef korektora Državne štamparije u Beogradu.

Uređivao je satirični list "Stradija". Počeo je kljiževni život realističkim pripovijetkama iz seoskog života, ali je ubrzo počeo da piše satiru, stvorivši djela univerzalne vrijednosti.

Njegove najpoznatije satirične pripovijetke su : "Stradija", "Vođa", "Danga", "Mrtvo more" i "Kraljević Marko po drugi put među Srbima".

Domanovićeva meta nisu bili samo vlast i tiranija nego i beskičmenjaštvo, podaništvo i servilnost.

On je bio izuzetno duhovit i neuhvatljiv za protivnike.

Poznat je slučaj kada je vlast namjeravala da ga napadne preko novina i osveti mu se za njegove radove u "Stradiji".

Kada je čuo šta se sprema, Domanović je napisao članak u "Stradiji" u kome je, preventivno, napao samog sebe, navodeći svoje stvarne, ali i izmišljene mane.

Ređali su se "epiteti" kojima je opisivao samog sebe: boem /što je bilo tačno/, pijanica, nemoralan, lijen, nepošten...

Na kraju, Domanović je napisao da, ako neko želi, može da doda nešto svoje na taj članak.

Naravno, poslije takve "samokritike" nikakvog novinskog pamfleta vlasti nije bilo.

Radoje Domanović umro je mlad od tuberkuloze u 35. godini.