On predstavlja visoko rizičnu situaciju u kojoj dolazi do naglih promjena porodičnog funkcionisanja. Roditelji obično smatraju kako djeca nisu dovoljno zrela da razumiju čitavu situaciju, pa ne znaju kako da se postave. To samo potencira dječju zbunjenost, a stres od razvoda može dovesti do regresije na nezrela ponašanja.

Kada govorimo o načinima nošenja sa stresom prouzrokovanog razvodom, treba uzeti u obzir dob i pol djeteta.

Utvrđeno je da su najosjetljivija na razvod djeca između treće i devete godine starosti. Djeca mlađa od tri godine nisu svjesna situacije, te je ne mogu u potpunosti razumjeti, dok djeca starija od devet godina imaju uvid u odnose među roditeljima, pa im razvod nužno ne predstavlja iznenađenje.

Manja djeca najčešće reaguju psihosomatski, na primjer, javljaju se smetnje pri spvanju, bolovi u stomaku i sl. Djeca školskog uzrasta u riziku su da se osjećaju krivim zbog razvoda roditelja, a mogu se javiti i emocije kao što su ljutnja i bijes.

Klarin navodi kako postoje i određene polne razlike u prilagodbi na roditeljski razvod braka. Dječaci su skloniji eksternalizovanim problemima, poput agresije i delinkvencije, dok su djevojčice sklonije internalizovanim problemima, poput depresije i anksioznosti. Takođe, javljaju se teškoće u učenju, problemi sa koncentracijom, kao i sa samopouzdanjem.

Dodatan stresni faktor u životima djece je novo vjenčanje njihovih roditelja, jer to podrazumijeva ponovnu reorganizaciju porodice.

Neka istraživanja su pokazala da je trećini djece sklapanje braka roditelja s novim partnerom bilo stresnije od samog razvoda, a za dvije trećine djece čija su oba roditelja ponovo stupila u brak stresnija je bila ženidba oca.

Iako su posljedice razvoda na djecu uglavnom negativne, one zavise od toga jesu li djeca razvodom roditelja izdvojena iz nepovoljne ili iz podržavajuće sredine. Postoje i drugi faktori koji otežavaju ili olakšavaju dječju prilagodbu na razvod, poput angažovanosti roditelja, sukoba među roditeljima, promjena mjesta stanovanja itd.

Ona djeca koja osjećaju benefite roditeljskog razvoda su djeca koja su bila izložena nasilnom ponašanju u porodici. Djeca koja su doživjela manje konflikata u braku roditelja mogu imati poteškoće u privikavanju na novu porodičnu strukturu, jer za njih razvod može biti iznenađenje.

Djeca koja su pod zajedničkim starateljstvom roditelja i imaju dobre međusobne odnose i komunikaciju su u povoljnijem položaju od djece koja imaju drugačije iskustvo tokom tog perioda. Na primjerima djeci treba konstantno pokazivati da razvod ne mijenja njihovu roditeljsku ljubav prema njima, kao i to da će oni biti uvijek uz njih kada god je to njima potrebno.

Normalna komunikacija i odnos oba roditelja  olakšava djetetovo prihvaćanje razvoda. To je bitno i zbog toga što dijete svoje ponašanje i postupke temelji na vlastitim osjećajima i iskustvima, pa su ovakve životne lekcije važne radi budućih partnerskih odnosa koje će imati kad odrastu.

Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.