Zanimljivosti
03.05.2024.
20:12
Rekonstruisano lice neandertalke koja je živjela prije 75.000 godina, pogledajte kako izgleda
Izvor: klix.ba
0
Foto: klix.ba
Naučnici su predstavili lice 40-godišnje neandertalke, koja je živjela prije 75.000 godina. Prije nego će izraditi 3D model lica, naučnici su morali posebnom tehnikom sastaviti fragmente kostiju lobanje, jer je bila smrskana.
Nazvana Shanidar Z, bila je položena u jamu izdubljenu da primi njeno tijelo, a lijeva ruka joj je bila uvijena ispod glave. Kamen iz njene glave možda je bio postavljen kao jastuk.
Neandertalac je vrsta drevnog čovjeka koji je nestao prije oko 40.000 godina. Shanidar Z je pronađena 2018. godine u iračkom Kurdistanu.
Naučnici koji proučavaju njene ostatke mukotrpno su sastavili njenu lobanju od 200 fragmenata kostiju, što je proces koji je trajao devet mjeseci. Iskoristili su konture lica i lobanje da usmjere rekonstrukciju kako bi shvatili kako je možda izgledala.
Ova upečatljiva rekreacija prikazana je u novom dokumentarcu "Tajne neandertalaca" u produkciji BBC-a za Netflix, koji je dostupan za streaming u četvrtak.
S izraženim izbočinama obrva i bez brade, lobanje neandertalaca izgledaju drugačije od lobanje naše vrste, Homo sapiensa, rekla je Emma Pomeroy, paleoantropolog i vanredni profesor na Odsjeku za arheologiju Univerziteta u Cambridgeu, koja je otkopala skelet.
Rekonstrukcija lica Shanidar Z sugeriše da ove razlike možda nisu bile tako velike u životu, rekla je Pomeroy.
"Postoji neka umjetnička sloboda, ali u središtu toga je prava lobanja i stvarni podaci o onome što znamo o (ovim) ljudima", rekla je.
Istakla je da ona zapravo ima prilično veliko lice za svoju veličinu.
"Ima prilično velike izbočine obrva, koje obično ne bismo vidjeli, ali mislim da je obučenu u modernu odjeću vjerovatno ne biste pogledali dvaput", rekla je Pomeroy.
Neandertalci su živjeli širom Evrope, Bliskog istoka i planina Centralne Azije oko 300.000 godina, preklapajući se s modernim ljudima oko 30.000 godina. Analiza DNK današnjih ljudi otkrila je da su se tokom tog vremena neandertalci i Homo sapiens povremeno susretali i križali, piše CNN.
Nova analiza
Kada je Pomeroy prvi put iskopala skelet, njegov spol nije bio odmah očigledan jer je sačuvana samo gornja polovina tijela. Nedostajale su mu karlične kosti. Tim koji je prvobitno proučavao ostatke oslanjao se na relativno novu tehniku, koja uključuje sekvencioniranje proteina unutar zubne cakline, kako bi odredio spol Shanidar Z, što je prvi put otkriveno u dokumentarcu.
Istraživači s univerziteta u Cambridgeu i Liverpoolu procijenili su da je visina uzorka bila oko 1,5 metara, upoređujući dužinu i prečnik kostiju njenih ruku s podacima o modernim ljudima. Analiza istrošenosti zuba i kostiju pokazala je da je u trenutku smrti bila u srednjim 40-im godinama.
"To je razumna procjena, ali ne možemo biti sto posto sigurni da nisu bili stariji. Ono što možemo reći je da je to neko ko je proživio relativno dug život. Za to društvo oni bi vjerovatno bili prilično važni u smislu svog znanja, životnog iskustva", rekla je Pomeroy.
Pećina u kojoj je pokopan Shanidar Z dobro je poznata među arheolozima jer je grob neandertalca, otkriven 1960. godine, naveo istraživače da vjeruju da su neandertalci svoje mrtve možda sahranili sa cvijećem, što je bio prvi izazov prevladavajućem mišljenju da su drevni ljudi bili glupi i grubi.
Naknadno istraživanje Pomeroyovog tima, međutim, bacilo je sumnju na tu teoriju sahrane cvijeća. Umjesto toga, sumnjaju da je polen otkriven među grobovima možda stigao preko pčela. Ipak, tokom godina naučnici su pronašli sve više dokaza o inteligenciji, sofisticiranosti i složenosti neandertalaca, uključujući umjetnost, konop i alat.
Neandertalci su se više puta vraćali u pećinu Shanidar da polažu svoje mrtve. Posmrtni ostaci 10 neandertalaca su otkopani na tom mjestu, od kojih je polovina izgleda namjerno zakopana uzastopno, pokazalo je istraživanje.
Neandertalci možda nisu sahranili svoje mrtve s buketima cvijeća, ali su stanovnici pećine Shanidar vjerovatno bili empatična vrsta, pokazuju istraživanja. Na primjer, jedan muški neandertalac, koji je tamo sahranjen bio je gluh i imao je paraliziranu traumu ruke i glave zbog koje je vjerovatno djelomično oslijepio, a ipak je poživio dugo, pa je prema istraživanju morao biti zbrinut.
Shanidar Z je prvi neandertalac pronađen u pećini u više od 50 godina, to mjesto bi moglo donijeti još otkrića. Tokom snimanja dokumentarca 2022. godine, Pomeroy je otkrila lijevu lopaticu, neke rebraste kosti i desnu ruku koja je pripadala drugom neandertalcu.
Rekonstrukcija lobanje
Pomeroy je opisala rekonstrukciju lobanje Shanidara Z-a, koja je bila smrvljena relativno brzo nakon smrti, kao "3D slagalicu s visokim ulozima". Fosilizirane kosti su očvršćene sredstvom nalik na ljepilo, izdvojene u malim blokovima pećinskog sedimenta i umotane u foliju prije nego što su ih istraživači poslali na Univerzitet u Cambridgeu na analizu.
U laboratoriji u Cambridgeu, istraživači su uzeli mikro-CT skeniranje svakog bloka i koristili skeniranje za vođenje ekstrakcije koštanih fragmenata. Pomeroyeva kolegica Lucia Lopez-Polin, arheološki konzervator s Katalonskog instituta za ljudsku paleoekologiju i društvenu evoluciju u Španiji, okom je spojila više od 200 dijelova lobanje kako bi je vratila u prvobitni oblik.
Tim je skenirao i 3D odštampanu obnovljenu lobanju, koja je činila osnovu za rekonstruisanu glavu koju su kreirali danski paleoumjetnici Adrie i Alfons Kennis, braća blizanci koji su izgradili slojeve fabrikovanih mišića i kože kako bi otkrili lice Shanidara Z.
Pomeroy je rekla da je rekonstrukcija pomogla "premostiti taj jaz između anatomije i 75.000 godina vremena".