Nekadašnji ribočuvar Mehmed Bojčić kaže kako je značajnije prisustvo kormorana ili velikog vranca, kako se još naziva ova ptičja vrsta, na ovim prostorima  evidentirano još prije dvadesetak godina, ali da ih nikada nije bilo u ovolikom broju.

Prema njegovim riječima, za svakog pojedinačnog kormorana dnevno je potrebna količina ribe od dva do četiri kilograma.

"Riječ je o pravim ubicama ribe, a treba istaći kako love organizovano i u jatima. Gdje kormorani love, tu nema ribe", kategoričan je Bojčić.

Njegovo mišljenje dijeli gradski vijećnik i rendžer u Nacionalnom parku Una Hilmo Kozlica, koji kaže kako kormorani na Uni u prosjeku borave oko šest mjeseci i to u periodu od oktobra do marta.

"Za to vrijeme oni zaista unište puno ribe, posebno kada su u ovolikom broju kao u zadnje vrijeme. Posebno je kritično što kormorani love u vrijeme mrijesta i kada se vrši poribljavanje rijeka, a nama je zbog razvoja ribolovnog turizma veoma važna brojnost ribe", kaže Kozlica za "Nezavisne".

Dodaje kako je ovaj problem delegirao i kod Gradskog vijeća u Bihaću, pa se o tome raspravljalo na posljednjoj sjednici, ali bez konkretnih mjera.

Poznavaoci ptičjeg svijeta kažu kako se kormoran nalazi na crvenoj, odnosno zaštićenoj listi životinja, što znači da je riječ o ugroženoj vrsti čiji je odstrel strogo zabranjen. Kormoran važi za vječitog neprijatelja ribolovaca, a naraste i do 95 centimetara i mase od 3,5 kilograma.

U potrazi za hranom može preći udaljenosti od hiljadu kilometara, a lovi u vodi roneći za ribom i do dubine od 13 metara. Najčešće jede ribe veličine 10 do 25 centimetara, ali u nekim slučajevima uzima ribe do 40, te ekstremno i od 60 centimetara. Zanimljivo je da ženke najčešće uzimaju veći broj manjih primjeraka, dok se mužjaci hrane krupnijom ribom. U prirodi, sem čovjeka, nemaju prirodnih neprijatelja. Zaštitari životinja, međutim, tvrde kako kormorani prilikom lova najčešće biraju bolesnu i manju ribu koja ekonomski nije vrijedna, te da time ne proizvode toliku štetu po riblji fond kako se to misli.