Osnovni razlog za zastoj su neriješeni imovinsko-pravni odnosi na eksploatacionom polju „Ugljevik Istok 2“, zbog kojih mehanizacija ne može da kopa ugalj. Tako je ovaj energetski gigant doveden u situaciju da nema sirovine za rad, dok je za puku stabilizaciju poslovanja do 2029. godine zatražena finansijska „infuzija“ od čak 275 miliona KM.

Nakon obustave proizvodnje i alarmantnih upozorenja iz preduzeća, reagovao je i politički vrh. Na vanrednoj konferenciji za medije lider SNSD-a Milorad Dodik, premijer Republike Srpske Savo Minić, ministar energetike i rudarstva Petar Đokić i generalni direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“ Luka Petrović nastojali su da umire javnost najavama o brzom pokretanju proizvodnje i odgađanju poskupljenja električne energije za stanovništvo do marta naredne godine.

Nekadašnji pravobranilac Bosne i Hercegovine Mlađen Mandić, govoreći o okolnostima koje su dovele do prekida proizvodnje, ističe da je riječ o scenariju u kojem se primjenjuje poznata taktika prebacivanja krivice sa odgovornih lica na niže nivoe.

„Vlada Republike Srpske ide po principu ‘drž'te lopova’, a lopov uvijek prvi izgovara te riječi“, navodi Mandić.

Priča je počela još 2013. godine, dodjelom koncesije kompaniji „Comsar Energy“ ruskog biznismena Rašida Serdarova za izgradnju novog bloka „Ugljevik 3“ i eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik Istok 2“. Najavljivana je izgradnja nove termoelektrane, ali, osim svečanog polaganja kamena temeljca, investicija nikada nije realizovana. Uprkos tome, Vlada Republike Srpske je aneksom ugovora dodatno zaštitila privatnog koncesionara, onemogućivši Republici Srpskoj da raskine koncesiju bez ogromnih finansijskih posljedica.

„To je potpisao ministar Petar Đokić. Ako nekome dajete koncesiju, u tom ugovoru postoje pravila – dužni ste da nešto uradite. On je obećao novi blok, a u suštini, osim kamena temeljca koji su Dodik i on zakopali, lopatu više nisu upotrijebili“, naglasio je Mandić.

Umjesto da Republika Srpska aktivira zaštitne mehanizme i zatraži odštetu zbog neispunjenih obaveza, donesena je odluka o otkupu kompanije „Comsar Energy RS“ za oko 240 miliona KM. Prva tranša od 58,6 miliona KM isplaćena je u aprilu 2025. godine, da bi u aprilu 2026. godine Serdarov i zvanično izašao iz vlasničke strukture. Međutim, uprkos isplaćenim stotinama miliona maraka, uglja i dalje nema jer eksproprijacija zemljišta nije završena na vrijeme.

„Zemlja je u vlasništvu Republike Srpske. Čovjek se nije pridržavao ugovora i na kraju, da biste vratili zemljište, odnosno nalazište uglja koje je u vlasništvu Republike Srpske, morate ponovo da platite kao da to kupujete od Rašida Serdarova. Koncesija nije isto što i vlasništvo, a Vlada se, vjerovatno iz svojih razloga, ponaša kao da je Rašid Serdarov vlasnik, a ne koncesionar. Samo naše tužilaštvo ne vidi da je u pitanju ne jedna, nego više krivičnih radnji. Mislim da bi završnica ovog ugovora trebalo da bude hapšenje jednog ili više nosilaca vlasti u Republici Srpskoj, a da se od Rašida Serdarova traži odšteta, umjesto da mu Republika Srpska daje milione. Vjerovatno taj novac nije namijenjen samo Rašidu Serdarovu, nego i onima koji su bili na vlasti pripada dio kolača. Ovdje je samo oguljen narod Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, a gospoda koja je na vlasti uzima kao da im je to ostalo od njihovih djedova“, kaže Mlađen Mandić.

S druge strane, reagujući na obustavu rada, Savo Minić izjavio je da Vlada preduzima hitne mjere kako bi termoelektrana ponovo počela da radi.

„RiTE Ugljevik mora da počne sa radom najkasnije za sedam do deset dana. Obezbijedićemo ugalj. Dugoročne mjere podrazumijevaju lex specialis. Pripremićemo se za eksploataciju uglja iz ‘Istoka 2’ i nabavićemo kompletnu mehanizaciju kako bismo trajno riješili pitanje eksploatacije uglja u rudniku Ugljevik“, poručio je Minić, dodajući da će Vlada na sedmičnom nivou pratiti stanje u preduzeću.

Nakon obustave proizvodnje u RiTE Ugljevik, Vlada Republike Srpske saopštila je da će utvrditi ko je u lancu odgovornosti dozvolio propuste zbog kojih na deponiji nema dovoljno uglja.

Govoreći o odgovornosti za nastalu situaciju, Mandić se saglasio da je potrebno utvrditi ko je odgovoran.

„Neka počnu prvo od Milorada Dodika, Rašida Serdarova i Petra Đokića. Ne treba im niko više. Sada traže žrtveno jagnje u vidu nekog direktora koji u to vrijeme nije preduzeo određene radnje. Nije direktor potpisao ugovor o koncesiji, niti je on unio nezakonitu odredbu prema kojoj Republika Srpska ne može da raskine ugovor. Svako ko poznaje osnove obligacionog prava zna da se nezakonite odredbe ne mogu unositi u ugovor. Za svakoga ko poznaje pravne i tužilačke poslove, ovo predstavlja krivično djelo zloupotrebe položaja“, rekao je Mandić.

Kao jedinu pravnu instancu koja bi u ovom trenutku mogla da zaustavi dalji odliv novca i pravnu nesigurnost, Mandić vidi pravosudne organe.

„Tužilaštvo i Pravobranilaštvo Republike Srpske mogu sve da zaustave. Pravobranilaštvo ne može da goni krivce, ali može da zaustavi čitav taj posao. Da je Pravobranilaštvo Republike Srpske radilo svoj posao, do ovakve situacije nikada ne bi ni došlo. Sada može da zaustavi sve te prenose prava do okončanja krivičnog postupka. Dakle, sve je na tužiocima“, kaže Mandić.

On je od samog početka upozoravao na štetnost saradnje sa Serdarovim, iako taj ugovor nije bio u nadležnosti Pravobranilaštva BiH, već Republike Srpske.

„Pošto je to ipak javno preduzeće, upozoravao sam da je riječ o štetnom ugovoru. Onda su počeli da me izbjegavaju. Tu nema nikakve priče, niti je riječ o političkim ili nacionalnim pitanjima – ovo je čista pljačka“, naglasio je Mandić.