Foto: NN
Domicilni porodi, ili porodi kod kuće, zakonski u BiH nisu zabranjeni, te nigdje nije propisano da se žena ne smije poroditi gdje god želi, ali takođe zakonski nije određeno ni da su zdravstvene ustanove dužne da pruže medicinsku pomoć prilikom kućnog poroda.
Iako se u nekim
zapadnim zemljama porodi uveliko, u prisustvu stručno obučenog osoblja, mogu
izvoditi u kući ili u vodi, u BiH, ali i zemljama regiona, ovo pitanje nije
dovoljno zakonski regulisano, te se gotovo nalazi u sivoj zoni.
Tako se u
Hrvatskoj, prema nekim podacima, godišnje oko desetak žena porodi u kućnim
uslovima, iako ne postoji zakonska regulativa kojom je to propisano.
U BiH je
zakonski određeno da se porodi obavljaju u bolničkim uslovima, tačnije
porodilištima, gdje je porodilji, ali i bebi, dostupna sva neophodna medicinska
pomoć.
U
Univerzitetskom kliničkom centru RS (UKC RS) su za "Nezavisne novine"
kazali da, prema informacijama kojima raspolažu, u Republici Srpskoj ne postoji
zakonska regulativa koja se tiče rođenja djeteta u kućnim uslovima.
"Prema
informacijama Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC RS, u Republici Srpskoj
ne postoji zakonska regulativa poroda u kući uz prisustvo babice i
ljekara", naveli su u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
Na pitanje koje
su pozitivne, a koje negativne strane poroda kod kuće, u UKC RS su za
"Nezavisne novine" rekli da, s obzirom na to da se navedena procedura
trenutno ne obavlja u Srpskoj, ne mogu govoriti o tim stranama poroda u kući.
Nedavno je
slučaj porodilje iz Kantona Sarajevo koji je završio na Ustavnom sudu BiH
privukao pažnju javnosti.
Naime, porodilja
iz Sarajeva A.Ć., koja je tražila da joj se omogući porod kod kuće, zbog, kako
je navela, epidemiološke situacije, bila je odbijena od strane zdravstvenih
ustanova da joj pošalju babicu za porod, te je uložila apelaciju Ustavnom sudu
BiH, koju je odbio kao neosnovanu.
Porodilja se
obratila Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) sa molbom da joj se
omogući da se u prisustvu babice porodi u svom domu, jer je smatrala da bi za
njen i život njene nerođene bebe, zbog epidemije, jedini siguran porod bio onaj
koji bi se odvijao u kućnim uslovima uz asistenciju babice, kao i dostupnost
hitne medicinske pomoći u slučaju bilo kakvih komplikacija.
U KCUS su joj
odgovorili da ta zdravstvena ustanova obavlja bolničku zdravstvenu djelatnost
na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, što podrazumijeva pružanje
zdravstvenih usluga trudnicama u bolničkim uslovima. Naveli su takođe da se
treba konsultovati sa ljekarom porodične medicine iz domova zdravlja ili sa
zaposlenima u Zavodu. U Zavodu su je obavijestili da ta ustanova vodi računa o
trudnicama do 36. nedjelje trudnoće, nakon čega nadzor preuzima klinički centar
ili opšta bolnica. Takođe su je informisali da se, prema zakonu, porodi u BiH,
kao i u cijeloj regiji i gotovo svim državama u Evropi obavljaju u bolničkim
uslovima, pod stalnim nadzorom ginekologa i babica, te uz svu opremu, jer porod
nosi izvjestan rizik po majku i dijete i usvojena medicinska praksa je da se
porodi obavljaju u porodilištima.
U odluci
Ustavnog suda BiH je navedeno da trenutno ne postoje uslovi za profesionalno
organiziranje porođaja u kući, što podrazumijeva edukovane babice i dostupnost
hitnog prevoza u slučaju komplikacija. Takođe, naveli su da je relevantno
domaće zakonodavstvo o zdravstvenim uslugama
nejasno, uključujući i angažman babica, te i to pitanje nije u
potpunosti regulisano.
Konkretno, iako
Zakon o sestrinstvu i primaljstvu FBiH dopušta osnivanje privatnih praksi
babica, Zakon o zdravstvenoj zaštiti još nije izričito predvidio takvu
mogućnost, kao ni pomoć roditeljima pri porodu.